Živjeti po svom ili nikako

Premda izvan domovine nije stekao toliku popularnost kao zemljaci mu Eros Ramazzotti ili Zucchero, pitate li nekog Talijana tko je najveća talijanska pop-rock zvijezda sigurno će vam reći da je Vasco Rossi numero uno.

Čovjek je lani četiri puta u istom tjednu nastupio na milanskom stadionu San Siro.Na temelju slušanja njegovog novog albuma “Vivere o niente” lako se može zaključiti zašto mase vole Rossijeve pjesme. Pjesme nekad počnu laganijim akustičnim notama, a nekad malo bržim i žešćim gitarskim riffovima, no većina ubrzo dođe do moćnog himničkog refrena stvorenog za stadionsko zborno pjevanje. Vascov je stil sama definicija arena pop-rocka.

Tu su i Rossijev hrapavi glas karakterističan za talijanske pjevače, čista i bogata produkcija začinjena sa orkestrom, back vokalima i solo dionicama gitare, piana ili saksofona. Vascovi srodnici među stranim izvođačima bili bi Chris Rea, Bon Jovi pa čak i U2, a među domaćim Gibonni ili Livio Morosin. U Vascovoj je glazbi samo malo više drskosti i testosterona.

Tekstovi pjesama promoviraju prkosni individualizam čovjeka koji je svjestan svojih mana, ali se tvrdoglavo i ponosno odbija ikome ispričavati (što je blizu točnog opisa Vasca Rossija koji je u životu izazivao mnoge kontroverze). Glavni Rossijev moto i poruka sažeti su u naslovu albuma: “Živjeti ili ništa“.

Neobičnije stvari na albumu su “Dici che” koja počinje kao electro-pop u stilu U2 iz doba “Zooropa” i “Pop” i ‘najrockerskija’ “Non sei quella che rei” s prljavim garažnim riffom i ljutitim i zaraznim vokalom.

Ako znate talijanski jezik “Vivere o niente” vam može dići adrenalin, te uz njega možete zapjevati iz sveg grla. Talijanski jezik i pjesme Vasca Rossija stvoreni su upravo za to.