Živjeli mali skandinavski bendovi

Vrlo često imamo primjere da bendovi uzimaju nazive po stvarima s kojim nemaju nikakve veze, pa tako po imenu The Vatican Space Program malo tko bi rekao da je ovo finski bend iz Helsinkija.

Na prvu, naziv benda je blesav. Na drugu i treću i svaku dalje također… Dajte si zamislite papu da stišće veliku crvenu tipku pred polijetanje nekog šatla… Blesav je i iz razloga što uopće ne opisuje ono što bend proizvodi u glazbenom smislu… Reklo bi se, čisti debakl od imena koji bi mogao odvući slučajnog slušatelja od glazbe na njihovom debitanskom ostvarenju koja je u najmanju ruku prekrasna.The Vatican Space Program su indie folk rock bend koji bi uz malo sreće mogao napraviti sličnu stvar kao i Of Monsters And Men. Namjerno kažem mogao bi jer za to je očito potreban samo jedan mega hit kojeg na žalost ovdje nema, iako ima mnogo dobrih pjesama čime se ‘vatikanci’ čine mnogo zanimljivijom družinom od islandskih prijatelja.

Već s uvodnom “I Need Some Rest (Before Too Long)” pokazuju da im americana, pop, rock i indie nisu strani i da mogu kroz njih fino provući hitoidnu pjesmu na kakve bi Neko Case bila jako ponosna. Kad imamo takav uvod, naravno da očekujemo mnogo od albuma, a dobrim dijelom ta se očekivanja i ostvare.

Sljedeća akustična “I Like” zvuči kao da je nastala uz logorsku vatricu gdje je društvo uz zajebanciju i pokoje pivce došlo do situacija koje vole. Opuštajuća i vrlo ugodna pjesma negdje na polovici ‘poludi’, uključe se električni instrumenti i pjesma se finalizira gotovo u izgarajućem stilu Titus Andronicusa.

S twee pop pjesmama kao što su “Emmett Brown” podsjećaju na dane kad su Belle and Sebastian bili u zenitu kreativnog stvaralaštva, “(Please Stay) Another Day” ima jedan retro gitarski pop štih, nešto poput onog što su prošle godine ponudili Blaire Alise & The Bombshells.

Kako album odmiče, tako vidimo da su članovi benda stvarno naslušani jer uspijevaju ubaciti mnoge elemente različitih žanrova ubaciti u pjesme i da pri tome pjesme dobiju dojam višeslojnosti u kojoj se može uživati svakim novim slušanjem jer se svaki put otkrije nešto novo. Tako bih volio istaknuti trubače u “Houses” i posljednju “The Giant Leap” koja mnogo duguje jazzu.

“A Cobble of Songs” je vrlo skladna kolekcija pjesama, iako osnove pjesama su često žanrovski poprilično razdvojene. Dobar dio tog leži što su članovi benda skupljeni sa svih strana svijeta, ali Skandinavija im je dala ono nešto posebno, kao i mnogim sjevernjačkim bendovima, neodoljiv osjećaj za indie pop melodiju. Iz tog razloga, ovih deset pjesama se čine kao idealan ljetni soundtrack za vruće i neobavezne dane gdje o maločemu razmišljamo.

Iako imaju skroz blesavo ime, bila bi velika nepravda mimoići ih jer The Vatican Space Program su pokazali da mogu i Finci svirati americanu i pri tome još nadodati atmosferu koja krasi skandinavske bendove. Jedan od najboljih debija u ovoj godini, bez ikakve sumnje.