Imelda May
Mayhem
Datum izdanja: 04.10.2010.
Izdavač: Universal Music
Žanr: Blues, Jazz, Rockabilly
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Britanski mediji nazivaju Imeldu May ‘pin up djevojkom rockabillya’. No nasljednik njenog iznimno zapaženog albuma “Love Tattoo” zasigurno pomiče granice potonjeg žanra, ljuljajući temelje ove domišljate i bombastične kategorije.
“Mayhem” groznica od listopada 2010. godine (ponovo) tutnji anglosaksonskim zemljama, širi se diljem europskog kontinenta, spajajući retro verziju pop-kulture ’50-ih. s New Orleans jazzom i countryem, uz njihanje bokova u maniri Elvisa.
Unatoč tome što nastavlja gaziti utabanim stazama svog prethodnika, aktualni album afirmira Imeldin talent izražen kroz distinktivne modulacije vokala i razrađeni glazbeni rukopis. Veliku dozu razumijevanja, uzajamne energije i usklađenosti također zamjećujemo između nje i pratećeg benda, predvođenog njenim suprugom i gitaristom Darrellom Highamom.
Izazovne vintage haljine, istaknuti blond uvojak i crveni ruž, uz modernu verziju retro zvuka rockabillya, nastavljaju poticati dinamičnost imaginacije slušatelja i vitalnost publike na live nastupima (posebice kada Imelda nastupa s Jeffom Beckom, ili već standardno razgaljuje obožavatelje na Glastonburyu), no “Mayhem” također prožima dodatni element stilizacije. Omot albuma ponovno sadrži Imeldin portret, nalik na kolorističko pop-art izdanje, što uvelike doprinosi nostalgiji za ‘erom vinila’ (sa čime diskografsko brendiranje zapravo i računa).
Razlike u žanrovskom odmaku naspram albuma “Love Tattoo” zamjetne su i na razini naracije, budući da iz pjesme u pjesmu susrećemo čudnovato zanimljive likove (‘psycho’, ‘sneaky freak’ špijun), dok raspon nositelja skladbi natopljenih tugaljivošću bluesa, uz stihove ispunjene neizmjernom ljubavlju, nježnošću ili zavođenjem, graniči s kabaretom, burleskom i romansom.
“Pulling the Rug“, s neizbježnim uvodnim krikom ”Hey!”, otvara album i odlično najavljuje klasičnu rockabilly jazz atmosferu kakvu susrećemo na prethodniku. Koherenciju dominantnog žanrovskog niza nastavljaju skladbe “Psycho” (zaključna ‘uuu-distorzija’ nalikuje na antologijsku dionicu iz “London Calling”), naslovna “Mayhem“, “Sneaky Freak” (s dijalogom surf gitara i megafonskog pjevanja), te “Let Me Out“.
Snalažljivo skliznuće u country rock nalazimo na “Proud and Humble“, odnosno na ranije spomenutoj “Eternity”. Izvrsna “Kentish Town Waltz” zasigurno spada u vrhunac balada iz Imeldinog spisateljskog staža, dok “I’m Alive” (uz vješto ukomponirane trube na opuštajuću country podlogu) upotpunjuje spektar prpošnih retro pop ljubavnih oda.
Drugu izdvojenu cjelinu, uvjetno rečeno, čine “All for You“, “Inside Out“, “Bury My Troubles” i “Too Sad to Cry” (zanimljivo iskorištene tzv. ‘pogrebne’ trube i bubnjevi u uvodnom dijelu), s obzirom na sličnu razradu relacija blues-jazz-kabaret. Ta mogućnost izdvajanja zasebnih tematsko-žanrovskih cjelina iz “Mayhema”, zbog velikog broja skladbi na albumu, a unatoč izvjesnoj poetičkoj istančanosti, ipak izaziva blagu zvukovnu zasićenost.