Žen: Sunčane pjesme za sunčane ljude

    731

    Žen

    Sunčani ljudi

    Datum izdanja: 22.11.2017.

    Izdavač: Moonlee Records/Vox Project/Unrecords

    Žanr: Alternative, Dream Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A gdje su staze
    2. Pusti me da hodam
    3. Jugomental
    4. Četiri tri pet dva
    5. Opet gange
    6. Sonična taktika
    7. Tijelo zna
    8. Lov na crne tipke

    Do sad su mi Žen uvijek zvučale bolje uživo nego na albumu. Kako sam ih pogledao uživo prije mjesec-dva i nisu me baš oduševile, čini mi se da bi ova priča mogla dobiti veliki zaokret. Nadam se da je u Murskoj Soboti bio samo jedan slabiji dan jer “Sunčani ljudi” je album kojemu je teško pronaći manu.

    Mislim da ne treba nadugačko i naširoko pričati tko i što su Žen jer su se tijekom svoje dugogodišnje karijere dokazale bezbroj puta. Njihove sanjive melodije su prekrasne, pjesme efektne i s porukama – za njih ste morali već čuti, posebno ako pratite scenu i odlazite na koncerte.

    Muziku podržava

    Novi album “Sunčani ljudi” generalno ne donosi ništa pretjerano novo. I dalje su shoegazirane melodije s puno reverba u prvom planu uz lebdeće vokale koji ponekad zvuče kao neki vilenjački instrument. Pjesme, iako imaju vokala, često zvuče kao da su rađene u post-rock maniri što cijelu zvučnu kulisu dovodi do čestih erupcija u atmosferi.

    Zvuk auta uvodi nas u “A gdje su staze?” koja odmah oduševljava. Zaigranost melodije uvlači slušatelja u još jedno bajkovito ostvarenje koje je ovdje najbliže pop zvuku do sad. Prpošnost pjesama je neminovna pa naslov albuma uopće ne treba čuditi jer ovo jesu ‘sunčane pjesme za sunčane ljude’.

    Sljedeća “Pusti me da hodam” brzinu je niža, ali ponovno obogaćena nizom sitnih detalja koji uljepšavaju i vedre pjesmu, “Jugomental” je najbliža prijašnjim radovima s nekoliko prijelaza, čas tiše, čas bučno i razuzdano, dok prvu polovicu zatvara “Četiri tri pet dva” koja je najlaganija, ali i najritmičnija stvar albuma.

    Drugi dio otvara briljantna rokerica “Opet gange” u kojoj zvuče kao neki garažni bend sa sanjivim vokalom, “Sonična taktika” je upravo ovakva kakav joj je i naslov jer gazi sve pred sobom, kako u zvučnim kulisama tako i tekstualno (‘ne boj se igrat sa mnom’), “Tijelo zna” je nešto teža pjesma, dok finale pripada “Lov na crne tipke” – jednom od najzrelijih i najkompleksnijih radova benda do sada.

    Ove godine smo dobili dva odlična izdanja srodnih bendova, Žen su napravile jako dobar posao s albumom “Sunčani ljudi”, dok su njihove štićenice iz Tús Nua razvalile svojim prvijencem. Oba albuma, svaki na svoj načih, prezentira shoegazirani post-rock s malo više ili malo manje pjevanja. Vidi se da su Žen zrelije, dok Tús Nua ima mnogo više početnog elana što je u konačnici obogatilo ovogodišnju glazbenu alternativu s predivnim albumima.

    Lagano se godina približava kraju i sad sve jasnije možemo zaključiti da je ovo najbolja glazbena godina ikad što se tiče naše diskografije. Toliki niz albuma koje treba iznova i iznova slušati nismo imali nikad, a ‘osunčane’ Žen su se pridružile tom fascinantnom nizu kojeg nam je ove godine alternativa ponudila.

    Muziku podržava