Završena potraga za fadom

“Da Vida Quero Os Sinais” ili u prijevodu ‘Od života želim znakove’, radni je naziv prvog DVD/CD-a Jelene Radan. Okosnica ovog izdanja njezin je fado koncert održan na Peristilu u rujnu 2007. godine.

Kroz 16 zahtjevnih pjesama fada, Jelena je nastojala opjevati publici svoju ljubav prema ovom kompleksnom glazbenom stilu.

I površni ljubitelji glazbe znaju kako je fado iznimno delikatna glazbena forma, itekako zahtjevna za izvođenje, jer sadržaj svake pjesme – sjeta i bol – ovisi o vokalnim sposobnostima same izvođačice. Ne kaže uzalud jedna od najboljih pjevačica fada, Mariza, kako je za izvođenje fada najvažnije uz srce imati besprijekoran glas.

Jelena Radan krenula je u potragu za fadom dvogodišnjom turnejom, a splitski koncert ispred Crkve Sv. Dujma njezino je veliko finale. Glazba ruši sve barijere pa tako i nepoznati jezik može dočarati melankolične priče iz nama dalekog Portugala.

Sve je to divno, krasno, ali pođimo malo u prošlost. Što pjeva Jelena Radan? Koji je njezin repertoar (ne računajući fado)? Svi ćemo se složiti kako je Jelena Radan sjajna pjevačica, s dobrim glasom, zanimljivom osobnošću, moglo bi se nanizati milijun superlativa, ali i dalje će ostati ključno pitanje – što pjeva?

Uspjet ćete nabrojati pjesmu-dvije, ali koji je njezin repertoar, stil, sve ono što jednog izvođača mora činiti prepoznatljivim?

Godine su prolazile, Jelena je i dalje bila bez prave pjesme i prepoznatljivog, izgrađenog repertoara, a onda se odjednom pronašla u fadu, stilu o kojem tek malo ljudi zna ponešto. Sudbina (riječ ‘fado’ doista i znači ‘sudbina’) ili nešto posve drugo?

Jelena ne bi bila prva koja se, nakon neuspjeha s vlastitim stilom, ‘pronašla’ u nečijem tuđem. Glazbena baština koja nam pripadnošću nije uopće bliska očito joj više odgovara, premda je upravo tada opasnost od (lošeg) kopiranja umjesto istinske interpretacije vrlo velika.

S te joj je strane veliki plus što ju je nemoguće usporediti s bilo kojom domaćom izvođačicom fada, jer takvih i nema, a opet – usporedbe s Marizom i njoj sličnim izvođačicama nemaju smisla, jer one su na domaćem terenu.

I malo-pomalo, kad već nije uspjela stvoriti svoj prepoznatljivi stil i postati primijećena s njim, Jelena Radan uspjela je iskristalizirati se kao ime uz koje će vam prva asocijacija biti ‘ona koja pjeva fado’.

Ipak, Jeleni se ne može zamjeriti jedna stvar, a to je trud. A svaki trud treba i mora biti nagrađen. U samo dvije godine intenzivnog rada na fadu ipak nije moguće nadoknaditi put koji njezini uzori prolaze od malena, jer još uvijek kod nje postoji određena rezerva (vjerojatno kao posljedica spoznaje kako je očekuje još dug i mukotrpan rad nakon kojeg bi se odvažila i pokušala zadiviti one kojima je fado prirodan glazbeni žanr).

Osim video- i identičnog audiozapisa pjesama, izdanje sadrži i galeriju s fotografijama s Peristila, te dva videospota s koncerta održanog na Cvjetnom trgu u Zagrebu 2007. godine.

I ma koliko Jelena bude napredovala, čak i da premaši svoje učiteljice, nažalost nikada neće biti originalna s vlastitim stilom, jer glazbeni put koji je odabrala nije njezin, već tuđi.