Zavodljive distorzije

    1615

    Anna Calvi

    Anna Calvi

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Domino Records / Dancing Bear

    Žanr: Indie Pop, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Rider To The Sea
    2. No More Words
    3. Desire
    4. Suzanne And I
    5. First We Kiss
    6. The Devil
    7. Blackout
    8. I’ll Be Your Man
    9. Morning Light
    10. Love Won’t Be Leaving

    Odjevena u svojevrsni kostim muškog flamenco plesača (uz cipele na visoku petu i intenzivni crveni ruž za usne), Anna Calvi autoritativno izvodi elektrificiranu verziju “Jezebel” (klasik Edith Piaf) na Fender Telecaster gitari; zaista, jesu li nonšalantna gospoda iz Grindermana mogla izabrati strastvenijeg izvođača za otvaranje koncerata na kratkoj europskoj turneji u listopadu 2010. godine?

    Ta crtica uvelike obilježava hype, ili buzz ako želite, stvoren oko dotične britanske glazbenice (s diplomom Sveučilišta Southampton) i njezinog prvijenca konciznog naziva “Anna Calvi“, iako uz nju na sceni egzistiraju i dodatni članovi benda: svirač harmonija Mally Harpaz i bubnjar Daniel Maiden-Wood. No iz skupine karizmatičnih suradnika Anne Calvi ne izdvaja se tek Nick Cave ili Laurence Bell iz Domino Recordsa: za publicitet i kreativna rješenja zaslužni su i glasoviti Brian Eno, te modni dizajner Karl Lagerfeld.

    Krajnja forma albuma, međutim, nastaje ujedinjenom domišljatošću Anne Calvi i svestranog (ko)producenta Roba Ellisa, inače dugogodišnjeg suradnika PJ Harvey. Referenca na Polly Jean, a gdje i na neizostavnu Pattie Smith, često izaziva usporedbe rukopisâ dviju glazbenica (budući da Harvey naprosto ‘nameće’ žanrovske obrasce). Ali takve su relacije bazirane na neosnovanim sličnostima! Obje doista obrađuju tematiku žudnje, strasti, očaja, ljubavi, borbe, gubitka, opsjednutosti, ali Calvi zasad izmiče poetička rafiniranost izraza, iako se naziru solidne spisateljske klice zbog čega će u budućnosti sasvim sigurno izgraditi zrelije pismo.Okosnica albuma, s druge strane, izvire upravo iz vještog muziciranja, točnije, iz komplementarnog odnosa između žestokih glazbenih i snažnih vokalnih dionica Anne Calvi: zavodljive distorzije i prodorni riffovi električne gitare isprepleću se s dramskom odrješitošću ženskog glasa ‘odraslog’ na nasljeđu Edith Piaf, Nine Simone i Siouxsie Sioux.Višeslojna tekstura aranžmana djelomično proizlazi iz kombinacije klasičnog glazbenog obrazovanja (što stvara autoričinu opsjednutost skladateljima kao što su Ravel, Debussy, Stravinsky) i afiniteta za siroviji rock zvuk (što budi reminiscencije na Jimija Hendrixa i Jimmya Pagea). Također, do izražaja dolaze i riffovi surf rock gitare, te melodramatski modus gothic popa uz flamenco manire femme fatal i poetičnost francuskih šansona.

    Kratko rečeno, “Anna Calvi” stvara dinamičan vintage ambijent. Budući da heterogeni zvuk evocira kinematografsku atmosferu gotovo epskih razmjera: od špageti-vesterna do radova Davida Lyncha, Gusa Van Santa ili Wong Kar Waija (što uostalom naglašava Calvi osobno), sadržaj tekstova izbija u drugi plan.

    Muziku podržava

    Intimni instrumentalni intro “Rider To The Sea” demonstrira gitarističku eleganciju i virtuoznost Anne Calvi. Već kod “No More Words“, gdje senzualnost izbija iz sablasnog ženskog šaputanja, nailazimo na osnovnu strukturu gotovo svake skladbe s albuma, tj. krešendo kulminira eksplozijom, nakon čega opet slijedi umjereno ravnocrtni završetak.

    Spoj himničnog naboja kakav susrećemo kod “Intervention” Arcade Fire i stadionske monumentalnosti istoimenog hita U2, “Desire” reprezentira idealno oružje za osvajanje ljestvica radio-stanica ili testiranja pojačala na glazbenim linijama. “Suzanne And I” neodoljivo asocira na radove The Smithsa, a “First We Kiss” sadrži elemente zvuka karakterističnog za Richarda Hawleya.

    Blackout“, na tragu The Raveonettesa, predstavlja drugi sigurni hit s albuma, dok je “The Devil” dojmljivi električno-vokalni plač, svojevrsna blues lamentacija. “I’ll Be Your Man” gradi atmosferu u razmjerima trilera, a gitare bude sjećanje na The White Stripese. Vokalna koketiranja na “Morning Light” djelomice podupiru česte i čudnovate usporedbe između Anne Calvi i Jeffa Buckleya, a vrsta surf rock šansone “Love Won’t Be Leaving” zatvara album.

    Muziku podržava