Charlotte Gainsbourg
IRM
Datum izdanja: 05.02.2010.
Izdavač: Because Music / Dancing Bear
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Charlotte Gainsbourg kći je pjevača Serga Gainsbourga i glumice Jane Birkin stoga ne čudi kako je i sama pošla stopama svojih roditelja te se uspješno posvetila glumačkoj i glazbenoj karijeri.
Za razliku od nekih, kojima se zbog poznatog prezimena često progleda kroz prste, Charlotte to nije potrebno jer ona naprosto briljira neovisno u kojoj grani umjetnosti se zatekla.
“Je t’aime, moi non plus” naslov je najpoznatije skladbe tate Serga i mame Jane (iako je prvotno snimljena s Brigitte Bardot) iz 1969., a mala Charlotte svoj je glazbeni debi imala još kao dijete na kontroverznom singlu “Lemon Incest” (1984.) vlastitog oca. Album “IRM” treći joj je studijski uradak i premda nosi njezino ime, nije strogo njezin: sve konce – produkciju i supotpis, ponegdje i vokal – povukao je genijalni Beck. I uspio u namjeri da “IRM” zvuči bolje od bilo kojeg vlastitog albuma nakon ”Odelaya”, odnosno 1996. godine.
Prije, mnogi će reći, uloge karijere u Von Trierovom “Antikristu”, Charlotte je bila djevojka Boba Dylana u filmu “I’m Not There” gdje je neopisivom lakoćom plijenila pažnju svakog gledatelja, no jednako tako posljednjih je godina surađivala sa Jarvisom Cockerom, Nigelom Goldrichem i grupom Air na albumu “5:55“.
Albumu “IRM” kumovala je uloga u “Antikristu”, ali i naizgled banalna ozljeda glave prilikom skijanja na vodi. Ispostavilo se da ima cerebralnu aneurizmu, pa je dosta vremena provodila po francuskim bolnicama na snimanju magnetnom rezonancijom (francuski: IRM).
Uznemirujuća i mračna naslovna pjesma možda bi navela na pogrešan trag, no ona jedina odskače od cjelokupnog dojma: čitav album pametna je doza elektronike, gudača, melodija na tragu francuskih šansona; malo popa šezdesetih godina prošlog stoljeća, red prošlosti i red eksperimenata koji bi mogli biti budućnost otvaraju put Charlotte da zablista svojim vokalom.
Ima nešto posebno u tom francuskom jeziku ili engleskom jeziku s francuskim naglaskom, a Charlotte upravo tu činjenicu koristi baš onako kao u spomenutom filmu Todda Haynesa, s tom razlikom što je ovdje riječ o vokalu, a ne o cjelokupnoj pojavi.
Albumom “IRM” Beck je još jednom potvrdio svoj vanserijski talent, a Charlotte kako nas njezini najbolji glazbeni trenuci tek čekaju, jer ne robuje trendovima što je čini posve bezvremenski cool.
