Zašto Božić nije češći motiv?

    1409

    Gone Bald

    Waiting It Out

    Datum izdanja: 17.01.2011.

    Izdavač: Narrominded Records

    Žanr: Noise, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro
    2. The Art Of Sideburns
    3. Fracture Of Radius
    4. The End Of Symphonies
    5. Christmas Song
    6. Vengeance Is A Lazy Form Of Grief
    7. Importance Of Symmetry
    8. Diving For Oysters
    9. Eddie’s Son
    10. Outro

    Ne znam što to takvog ima u Nizozemskoj da naši glazbenici tamo traže utjehu, ali je jasno da ih sve više i više bježi u tu zemlju. Gone Bald jedan je takav primjer.

    Na našoj sceni, Gone Bald bi možda bili tek simpatični alternativni bend koji bi skupio tek ponešto ljudi u manjim zagrebačkim klubovima, dok u ostatku Hrvatske (osim možda uvijek alternativne Rijeke) vjerojatno ne bi bilo previše interesenata za noise-post-grunge zvuk kojeg bend proizvodi.

    Pomalo je fascinantan podatak da je “Waiting It Out” već deveti album u karijeri Ice Košavića a.k.a. Razorblade Jr-a, što se pomalo i osjeća na albumu jer su sve teme vrlo precizno zamišljene, s nizom prevrata koje daju dinamiku samom albumu. Često se ipak događa kontraefekt jer u stalnim previranjima, glazba postane malo preisforsirana i time teže probavljiva, pa bi bilo jednostavnije da se nije svugdje išlo u maksimalne komplikacije.U rijetkim trenucima Gone Bald me podsjeća na Hesus Attor, ponegdje na metaliziranu verziju Nirvane, često grade zvučnu kulisu poput Sonic Youtha, a mogao bih tu nabrojati još mnogo srodnih bendova, no nadam se da navedeni dovoljno odaju sliku tona što ga Gine Bald proizvodi.

    Valjajući mnoge pomalo eksperimentalne ideje jednu za drugom, album jednostavno zabljesne s momentom koji se zove “Christmas Song” jer u njoj kao da je sve posloženo na idealan način i bez pretjeranih izobličavanja ritma i melodije, te s najmanjom minutažom što u konačnici zvuči nekako najiskrenije…

    Muziku podržava

    Za slušanje albuma “Waiting It Out” trebate imati pripreme i puno živaca jer na prvu nikako ne sjeda, a svakim daljnjim slušanjem album kreće u dva smjera: oni nespremni za eksperimentalni noise rock zvuk će ga s lakoćom odbaciti (što vjerujem da bi mogla biti većina), dok će ostali repeat tipkom pokušati nekoliko puta dokučiti sve distorzirane melodije koje su Gone Bald ovdje ispucali. Ponegdje će uspjeti, ponegdje neće, što odaje dojam da je možda trebalo biti malo više divota poput “Christmas Song”, a nešto manje ubijanja skladbi kao što je u ostatku albuma.

    Sve u svemu, album zaslužuje palac gore, a možda bi bilo i više da nije prenaporan u nekim svojim dijelovima…

    Muziku podržava