Zapelo između stonera i progresive

    1720

    Amplifier

    Insider

    Datum izdanja: 07.10.2006.

    Izdavač: Steamhammer / Trolik

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Gutav’s Arrival
    2. Fortuna
    3. Insider
    4. Mongrel’s Anthem
    5. RIP
    6. Strange Seas Of Tought
    7. Procedures
    8. Elysian Gold
    9. Oort
    10. What Is Music?
    11. Hymn Of The Aten
    12. Map Of An Imaginary Place

    2003. godine Amplifier je svojim neimenovanim albumom definirao svoj zvuk. Nekako se čini kao da su krenuli u stvaranje nekakve trilogije, pa je ovaj novi “Insider” tek druga polovica, možda malo slabija od početka. Britanski trojac već je dobio hvalospjeve kao ‘Britanski rock ne može biti bolji od ovoga!’ ili ‘Odličan svemirski apokaliptični rock koji obilježava novo tisućljeće’ itd, a ovim albumom nastavljaju svoj utabani put i nemaju zašto posustati.

    Album je snimljen uz pomoć Steve Lyona koji je bio uključen i u karijere The Cure i Depeche Mode, a ispao je kao nešto što se i dalje može nazvati post-klasični rock koji je uspio povezati i neke prog dijelove Porcupine Tree, i vokale na tragu Scott Weilanda, ali se u svemu čuje zaluđenost sa starim legendama kao Led Zeppelin i The Who.

    Gustav’s Arrival” je prog instrumental koji donosi rock eksloziju i igranje s instrumentima, a “O Fortuna” pokazuje bend u pravom svjetlu koje se proteže kroz cijeli album. Naravno da je za očekivati da se u ovakvoj glazbi najviše ističu gitaristički rifovi kojima bas i bubnjevi samo daju snagu, dok pjevač opet služi samo kao zaokruživanje slike, jer tu i tamo gubi snalažljivost u ovim svakojakim strukturama pjesama. Ponekad beživotno pjevuši dok ostatak zvuka kotrlja odličan energični zvuk.

    O pojedinim pjesmama se ne treba puno govoriti, jer većina prati kvalitetu početka (samo “Oort” je nekakav uvod), pa su dečki sve zaokružili smirenijom “Hymn Of The Aten” i dugačkim pokazateljem cjelokupnog stila na “Map Of An Imaginary Place“.

    Muziku podržava

    Možda je sve ovo nekakva moderna kombinacija stoner rocka i acid rocka, ali trenutno u svijetu ima puno luđih, nabrijanijih i puno kaotičnijih bendova. Amplifier je u svakom spomenutom pridjevu majstor, ali nekako mi se čini da ne idu, ono što se kaže, ‘do kraja’. U trenutnoj fazi to mi se čak i sviđa, a objektivno je jasno da ovakav album nije za svakoga.

    Disonantni tonovi ovdje ne dolaze do izražaja, kao kod recimo Mastodona, jer je Amplifier mekši i lakši i nema onu poznatu ludost koju čuvaju pravi progresivni rockeri. Amplifier je na dobrom putu da postanu velike face (u nekim polu-underground / polu-mainstream krugovima), ali za to će morati napraviti još jedan korak dalje. U kojem god smjeru oni izaberu.

    Muziku podržava