Zanimljive b-strane i opskurni rariteti

Nakon objavljivanja prošlogodišnjeg, za mene prilično razočaravajućeg, novog studijskog albuma, Sonic Youth su pred sam kraj godine na tržište izbacili i kompilaciju “The Destroyed Room: B-Sides And Rarities“, zbirku nikada prije objavljenih snimaka, b-strana singlova te instrumentalnih jamova snimljenih u razdoblju od 1993. do 2001. godine.

Opus ovog velikog newyorškog benda kreativan je baš kao i nered na fotografijama “razorene sobe” koje krase booklet ovog izdanja – iako su sve svoje najbolje albume snimili u desetljeću prije gore navedenog razdoblja, ni u devedesetima nismo ostali uskraćeni za odlične albume poput “Dirty” i “Washing Machine”.

No, ako ste očekivali da će “The Destroyed Room” imati sličnosti s ne baš slušljivim eksperimentima jednog “Experimental Jet Set, Trash And No Star”, prevarili ste se. “The Destroyed Room” nije nimalo agresivna ploča i po svom konceptu puno je sličnija albumima koje izdaju na svojoj SYR etiketi negoli regularnim izdanjima. Mogla bih opisati ovaj album prije kao opuštajuću pozadinsku glazbu koja nije baš uvijek bliska onome po čemu prepoznajete vaš omiljeni bend, ali koja je s druge strane još uvijek dovoljno slična njemu da ga bez pogreške prepoznajete po samo jednoj sekvenci.

A kada kažem pozadinska glazba prvenstveno mislim na to da je od jedanaest pjesama čak osam instrumentalnih, no zaboravite na krčenje, škripanje, buku i sve ono što je krasilo rane radove mladih Sonic Youth.

Umjesto toga, ovdje nalazimo neobične improvizacije poput “Fire Engine Dream” i “Fauxhemians” (snimljena u dnevnoj sobi Kim Gordon i Thurstonea Moorea), prekrasno melodične gitarske jamove kao što je “Kim’s Chords” (bonus track s japanskog izdanja “Sonic Nurse“), a našla se i pokoja stvar nadahnuta elektronikom.

Od vokalnih stvari tu su “Razor Blade” koja sa svojih minutu i osam sekundi trajanja više zvuči kao kakav isječak bez glave i repa (inače b-strana singla “Bull In The Heather”) te “Blink” koju je francuski redatelj Leos Carax uvrstio u soundtrack svog filma “Pola X” zapamćenog na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je 1999. bio nominiran za Zlatnu palmu, ne toliko po glazbni koliko po scenama eksplicitnog incestuoznog seksa.

Prava poslastica ovog albuma jest ipak završna, 25-minutna “Diamond Sea” za koju je bend izjavio da predstavlja ‘kulminaciju vlastitog htijenja da izbrišu crtu između kompozicije i improvizacije’. Pjesma koja je morala biti skraćena za potrebe albuma “Washing Machine” ovdje je objavljena u svojoj izvornoj verziji i uspješno zaokružuje raznoliku strukturu cijelog albuma.

Vinilno izdanje sadrži još dvije bonus pjesme i u prodaji će se pojaviti 10. travnja, a svakako pročitajte i komentare pjesama koji se nalaze u bookletu.