Zakašnjeli brit-pop na latvijski način

Ako ukucate riječ ‘brainstorm’ u Google, ili neku drugu od brojnih tražilica, izlistat će vam se čak nekoliko bendova koji nose to ime. Nevjerojatno koliko je, očito, malo ‘brainstorminga’ bilo potrebno da bi se bendu nadjenulo sasavim neorginalno ime, koje se, k tome, još tako često pojavljuje na Internetu. Međutim, ovaj Brainstorm je, inače, latvijski bend i vjerojatno jedini tog imena o kojem na Internetu nećete naći gotovo ništa.

Naziv njihovog albuma “A Day Before Tomorrow“, također je višestruko iskorišten u svijetu glazbene industrije, pa sam se već zbog tih početnih detalja zabrinula za maštovitost članova benda. Što se, na kraju, pokazalo i opravdanim.

Ako ste već negdje čuli za Brainstorm, onda ste vjerojatno fan R.E.M.-a (ili jedan od nesretnika koji su uspjeli propustiti njihov zagrebački nastup), jer su ovi Latvijci svirali kao predgrupa na nedavnom koncertu R.E.M.-a u Domu sportova. A svirati prije tako velikog benda ipak nije mala stvar, zbog čega se očekivalo da i opravdaju ukazano im povjerenje. Po meni, to nažalost nisu učinili. Brainstorm je, međutim, navodno ipak ‘ime’ na svjetskoj sceni, budući da su, osim R.E.M-u, svirali i kao predgrupa The Rolling Stonesima za vrijeme njihove turneje 2003. Što ove ‘velike’ bendove toliko privlači kod Brainstorma, meni će zauvijek ostati nejasno.

“A Day Before Tomorrow” zvuči kao jedan od albuma iz najproduktivnije faze brit-popa, samo što su Brainstorm s idejom isfuravanja na taj glazbeni pravac malo zakasnili. Osim Britanaca, na dečke je jak dojam ostavio i jedan irski bend. Pjesma “Reality Show” sasvim je očit pokušaj kopiranja prepoznatljivog stila U2-a, a i sam cover albuma neodoljivo podsjeća na neke fotografije Bona i prijatelja koje su mi ostale zakopane negdje u dugoročnom pamćenju. “For A Better Life“, osim prilično dosadne melodije, sadrži i riječi kao što su: “Follow the raindrops falling free into love’s ocean“… ili tako nešto. Najslušljivija je, zapravo, naslovna “A Day Before Tomorrow”, u kojoj su se najviše odmakli od sveprisutnog brit-pop utjecaja, a “Cinema” bi bila sasvim zanimljiva pjesma da ju je otpjevao netko drugi, (jesam i spomenula da pjevač ima prilično iritantan vokal?).

Mislim da je to sve što trebate znati o ovome albumu. Sve u svemu – previše brit-popa za moj ukus, pogotovo ako ga ne proizvodi Suede. E da su se barem malo više u njih ugledali…