Zajebanti na N-tu!

    4680

    Franz Ferdinand

    You Could Have It So Much Better

    Datum izdanja: 03.10.2005.

    Izdavač: Domino / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Fallen
    2. Do You Want To
    3. This Boy
    4. Walk Away
    5. Evil And A Heathen
    6. You’re The Reason I’m Leaving
    7. Eleanor, Put Your Boots Back On
    8. Well, That Was Easy
    9. What You Meant
    10. I’m Your Villain
    11. You Could Have It So Much Better
    12. Fade Together
    13. Outsiders

    Ako bi okarakterizirali prošli album “Franz Ferdinand” istoimenog rock kvarteta kao ‘best of’ (jer je svaka pjesma zvučala kao potencijalni hit singl), onda je ovo definitivno part 2! Samo, mladi ‘arty’ Škoti iz Glasgowa ovaj put su puno žešći, ponekad više punk nego baš rock, ali zadržan je isti prepoznatljiv sound ‘raštimanih’ gitara (barem u solažama), ista – ako ne i pojačana – doza sarkazma u tekstovima, a novitet su i klavijature.

    Aktualni singl “Do You Want To” već je natuknuo usmjerenje cijelog albuma. Prvo da se osvrnem na riječi, sažeto rečeno: ‘on je nabrijan na izlazak van, definitivno ide van i naći će si nekog i pazi sad – blago onom koga si on izabere (lucky lucky..)’.

    Interesantno i na ovoj pjesmi, ali i na cijelom albumu je da prateći vokali kao da jedva čekaju (zarazan) refren, a isto tako obožavaju i pjevušiti sa strane ‘la la la, tu ru ru, ou-o-o’ i slične slogove.

    Druga stvar koja je okarakterizirala ovaj album je puno usporedbi sa nekim drugim grupama koje su više nego očite.

    Muziku podržava

    Ponekad su cijele dionice identične (npr. u “What You Ment” klavijature su iste kao u “96 Tears” od The Stranglersa, ili u “I’m Your Villan” iliti “One Way Or Another” kao što je to Blondie otpjevala, a njen utjecaj čuje se i u “Well, That Was Easy“).

    Ponekad nije baš identično, ali je jako očito (npr. u laganici “Walk Away” gdje su opet klavijature koje oš-neš i gluhog valjda podsjećaju na The Stranglerse i legendarnu “Golden Brown”).

    Ova zadnja stvar opet fino nasmije svojim stihovima koji po melodiji, sexy intonaciji Alexovog glasa (ili intonaciji sexy Alexa, svejedno) i svim ostalim elementima ukazuju da je to prekrasna ljubavna pjesma, ali riječi: “I love the sound of you walking away, walking away” (i onda se naravno željno uključuju prije opisani prateći vokali koje je otpjevao drugi gitarist Nick McCarthy) govore suprotno. Baš totalno sarkastično i drukčije od onog što se očekuje, i po tome su genijalci!

    Na albumu ima u biti puno brzih stvari koje su najviše punk orijentirane (“Evil And A Heathen“, “You’re The Reason I’m Leaving“) , ali i laganih (“Eleanor, Put Your Boots Back On“) , pa čak i jedna totalna laganica, predzadnja po redu “Fade Together“.

    Jedina pjesma koja je u potpunosti u harmoniji tonaliteta svih instrumenata je ona koja ima isto ime kao i cijeli album, što je sasvim čudno za čuti, budući da je njihov sound originalan i prepoznatljiv baš zato što nije takav. Tomu je razlog vjerojatno što tek odnedavno sviraju…

    Basist Bob Hardy bio je (iako prije nije svirao) priupitan hoće li svirati bas, odgovorio je da je on više tip za umjetnost, na što su mu odgovorili – pa to ti je isto, i tako je sklopljen deal.

    Nick McCarthy se pri prvom susretu s pjevačem/gitaristom Alexom Kapranosom (koji je btw osnovao ovaj bend kako bi stvarao muziku na koju si curice mogu čagati!) zlagao da zna svirati bubnjeve iako je klasični svirač klavira i basist.

    Paul Thomson, koji danas svira bubnjeve, ali je budući da je Nick prije sjedio na tom stolcu, prvobitno u Franz Ferdinandu svirao gitaru, iako je bubnjar. No, onda su zamijenili uloge.

    A probe (i tulume i partyje s jako glasnom muzikom i svime i svačime) su održavali u nekom napuštenom skloništu kojeg su si prozvali Chateau, dok ih murja nije pronašla i uhapsila..

    Najviše u tom smjeru disharmonije se razvila posljednja na albumu “Outsiders“, koja ima neki funky disco ritam i nedorečen i nagli svršetak, a kroz pjesmu se provlače neke čudne dionice i tonovi kao iz spooky horror filmova kada se prikaže stara napuštena kuća ili dvorac, mrak, mjesec, šišmiši, magla… (znate na koju scenu mislim?)

    Dok ih slušate možete si i zamisliti kako bi se genijalno uklopili po stilu u one čuvene maturalne večeri u američkim filmovima i serijama, gdje bend zabavlja teenagere, samo ovi tekstovi.

    Malo drukčiji! Sve u svemu, album za podizanje atmosfere, za tulume, divljanje, stagediving, ‘čagicu’, za ufuravanje u izlazak prije samog izlaska, odvinite si ga doma i razveselite (a onda ćete se vrlo vjerojatno vani raživčanit kad DJ ne nastavi u istom revijalnom tonu).

    Muziku podržava