Zabavni punk prasak

U utorak 12. lipnja. 2012. godine, u cca. 18 sati po centralnom europskom vremenu Zemlju je pogodio komet promjera 12 inča i prosječne težine 40 MB. Nakon opširnog organoleptičkog istraživanja uspostavilo se kako je to zapravo deveti, diskutabilno i najbolji album u karijeri The Bouncing Soulsa.

Zadnji pravi studijski album ovih veseljaka iz New Jerseya izašao je 6. lipnja 2006. (“The Gold Record”). 2010. donijela je “Ghosts on the Boardwalk”, album koji je više kompilacija u mojim ušima – ništa manje vrijedna preslušavanja. 2003. izašao je njihov najmračniji album, “Anchors Aweigh”, a dvije godine prije njega svjetlo proljetnog sunca ugledao je “How I Spent My Summer Vacation”, glavni konkurent “Cometu” i po mnogima jedan od važnijih punk-rock uradaka uopće. Pozitivne vibracije tog albuma ponovo nam donosi “Comet“.

Zrelost i zabava u jednom, ruka u ruci na ovom vrućem ljetnom asfaltu. Deset pjesama koliko ih broji ovaj album, neobično malo za punk-rock ploču, produkt su trenutne inspiracije i nekoliko dana u Fort Collinsu i Blasting Room studiju Billa Stevensona i Jasona Livermorea, dvojice punk pionira.Klasična The Bouncing Souls formula je tu – nekoliko brzih i direktnih pjesama, žličica duhovnosti i osjećaja, akord-dva o ljubavi i osjećajima, pokoje filozofsko pitanje i nezaobilazna zabava (u pravilu svaki album sadrži jednu-dvije ‘fun’ pjesme, ovdje su to “We Love Fun”, “DFA” i “Infidel”). Dečki i dalje zvuče vrlo inspirirajuće i iz tri instrumenta, Gregovih glasnica i olovke te komada papira zaista izvlače ono najbolje.Otvarajuća pjesma, “Baptized“, najžešća je pjesma na albumu i nakon nje momci ipak malo popuštaju gas. Osim glasnih bubnjeva i naglašenog basa, iz prikrajka vrebaju odlične melodije i na trenutke kristalno čisti vokal, te odlične instrumentalne dionice i solaže. Nije to ništa novo za svijet punk-rocka, ali pjesme poput nekako uzvišene “Comet” ili pak smirujuće “In Sleep” jednostavno vas ponesu u neki dublji svijet tog ludog punka.

“Coin Toss Girl“, priča o prevrtljivoj curi, najmekša je pjesma albuma i uz “We Love Fun” ‘naj…drukčija’. “Static” je bio prvi singl objavljen u svibnju i govori o licemjernosti i bezličnosti današnje moderne glazbe i svijeta umjetnosti, svijeta u kojem većina nudi samo ono što im se nudi na lokalnom radiju ili nekoj tamo top listi. Osim onog što svaki dan čujemo i gledamo, čitamo i apsorbiramo, postoji i nešto drugo, samo možda malo prikriveno.

Moj osobni favorit, “Fast Times“, što zvučno, što tekstualno, hvata za rame sve nas izgubljene u ovom brzom životu, u tehnologiji i sveopćoj odstranjenosti. Tu smo gdje smo, svjesni mi toga ili ne, i pitanje je samo borimo li se da bismo preživjeli – “Ship in a Bottle” zatvara ovaj fenomenalni album i jedna je od najljepših The Bouncing Souls pjesama uopće. Priča tako završava u nešto mirnijoj atmosferi, ostavlja nas da se zamislimo. Život je kratak, uživajmo.

CD, ploča ili mp3, poslušajte “Comet” i ako vam se svidi, možete bez razmišljanja nabaviti sve ostale albume ovog benda. Nadamo se njihovom skorom povratku u Hrvatsku.

Pravi možda neće, ali vremenski komet pogodit će nas kad-tad, jesmo li spremni?