Za sada, vrijeme je na Smithovoj strani…

Iako se nametnuo hitovima “Money On My Mind”, “Lay Me Down”, i pogotovo “Stay With Me”, album “In The Lonely Hour” britanskog pjevača Sama Smitha pokušava se pozicionirati na zašećerenom mjestu konfekcijskog pop-soula s premazima synthesizera.

Nakon ubacivanja kompaktnog diska u odgovarajući reproduktor slušatelja očekuje set zanatsko-stolarskih pjesama koje su napravljene kao skup određenih dijelova namijenjenih da kod populacije određene dobi izazovu emociju. Da, pogodili ste, nisam oduševljen autorskim dosegom ovog albuma, kojem, kao i kod drugih Smithovih vršnjaka (John Newman) nedostaje dojam da je pjesme napisao mlad čovjek koji vjerodostojno stoji iza svega što otpjeva, a ne mlad čovjek i par ljudi iz sjene na formulu ‘je’n, dva, tri’. To pogotovo vrijedi za stvar “Stay With Me” koja na prvo slušanje zvuči kao klasik, samo da nije riječ o izrazito sličnoj harmonijskoj progresiji s još jednim klasikom, onim Toma Pettya “I Won’t Back Down” i da je Tom malo svadljiviji, već bi potegnuo odvjetnike na prestrašenog Smitha. Ipak, za sada nema takvih informacija.Glavni Smithov adut je ipak glas kojim uspijeva solidno dočarati emocije tužnog karaktera, te izazvati suosjećanje kod mladih pripadnica ljepšeg spola, dok će ga mladi pripadnici manje lijepog spola doživjeti kao plačljivca krokodilskih suza. I to s pravom, jer povremeno Smith djeluje kao pjesnik što ne vjeruje u vlastite stihove.Ima tu nekoliko uvjerljivih brojeva, sa stvarno natprosječno dobim pjevanjem, uz “Stay With Me” tu su “I’m Not The Only One” te “Not In That Way“, kao i grandiozna balada “Lay Me Down” (interesantne vokalne dionice koje ne zvuče kao na prvu loptu) koja zatvara regularno izdanje albuma. Na luksuznom izdanju nalazi se i verzija singla Naughty Boya “La La La” iz 2013., na kojoj je Sam pjevao.

Koju god verziju albuma slušate, dojam je uvijek isti – Smith je darovit pjevač kojem album treba tek doseći uspjeh singlova i koji umjetnički integritet treba potražiti van uvriježenih obrazaca. A možda se u međuvremenu riješi ‘babica’ te u ime autentičnosti izbaci hrabriji album kojim se dokaže i kao respektabilan kantautor. Vrijeme je na Smithovoj strani. Vidjet ćemo.