Za ovo stvarno treba živaca i strpljenja

    1056

    Copernicus

    Cipher And Decipher

    Datum izdanja: 15.03.2011.

    Izdavač: MoonJune Records

    Žanr: Jazz, Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Into the Subatomic
    2. Free at Last!
    3. Mud Becomes Mind
    4. I Don’t Believe
    5. Matter is Energy
    6. Comprehensible
    7. Infinite Strength
    8. Where No ONe can Win
    9. Step Out of your Body
    10. The Cauldron

    Novi Copernicusov album “Cipher And Decipher” jedno je iznimno teško djelo za slušanje, čak možda i više za analiziranje, i to iz dva glavna i još nekoliko sporednih razloga.

    Dva glavna su ta da se radi o izuzetno psihodeličnom, melankoličnom,
    kaotičnom, čak na momente i jako destruktivnom albumu, te da sadrži
    veliki broj stilskih izražavanja, pa rekli bismo, ne samo općenito, nego
    i u svakoj pjesmi.

    Progresivni rock, jazz, fusion, soul, pop, funk, folk, sa orijentalno-ambijentalnim ‘umecima’, uz puno eksperimentiranja i minimalističkim ulogama instrumenata, bogatstvo je ovoga izdanja, za kojeg stvarno treba imati volje, vremena, živaca i strpljenja ne bi li ga se preslušalo. Naravno, i afiniteta prema ‘glazbi bez granica’.

    ‘Zapovjedni’ vokali, koje bi u najviše slučajeva mogli doživljavati više kao naracije nego kao pjevanja, dodatno naglašavaju destrukciju i kaos albuma koji traje podužih 70 minuta. Prvi dio, ili bolje reći prva polovica pjesama, u svoj toj dramskoj psihodeliji ima i ponešto svjetlijih momenata (“Mud Becomes Mind“), ali i užasavajućih kaosa (“I Don’t Believe“), dok drugi, uz to što je gotovo vremenski duplo duži, totalno je kaotiziran, destruktivan ‘do bola’ i puno progresivnije orijentiran.

    Muziku podržava

    Samim tim do izražaja su puno više došli instrumenti, kojih je ovdje korišten velik broj (električne, akustične, steel i bas gitare, trombon, saksofon, perkusije, tuba, kontrabas…), i čije ‘ispreplitanje’ naglašava osjećaj potpunog, ili u najmanju ruku velikog kaosa i totalne dramatičnosti, čak i apokaliptičnosti na momente.

    Instrumentalno ‘najbogatija’ je pjesma “Infinite Strength“, s razigranijim saksofonom, drumom, klavijaturama, pianom i uvijek dobrodošlim Hammondima, a očekivano ‘najkompliciranija’ je petnaestominutna “The Cauldron“, vjerojatno i najbolja stvar na albumu.

    Početak s tubom, violinom i naracijom dosta je depresivan, malo ga popravlja orijentalna akustika i Hammondi, a u drugom dijelu, uz dramaturško okruženje, nudi i pokoje kontinuirano melodijsko izražavanje.

    U svakom slučaju jedan, ponavljamo, težak, čak strašno težak album za slušanje, no zato je doživljaj, ukoliko se uspijete ‘ušaltati’ u njega, potpuniji i uobličeniji.

    Muziku podržava