Za klasičarske sladokusce… Not!

    2164

    Mike Oldfield

    Music of the Spheres

    Datum izdanja: 19.03.2008.

    Izdavač: Universal / Aquarius Records

    Žanr: Klasika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Harbinger
    2. Animus
    3. Silhouette
    4. Shabda
    5. The Tempest
    6. Harbinger (reprise)
    7. On My Heart
    8. Aurora
    9. Prophecy
    10. On My Heart (reprise)
    11. Harmonia Mudi
    12. The Other Side
    13. Empyrean
    14. Musica Universalis

    Mike Oldfield je glazbeni mag koji već četrdesetak godina vlada klasičnom i new-age scenom. Već svojim prvim albumom “Tubular Bells” iz 1973. pobrao je mnoge pohvale, nagrade i, što je najbitnije, veliki broj fanova koji su kasnije ostali uz njega uživajući u novim djelima, makar nisu svi toliko uspješni kao onaj početni.

    Deset godina kasnije napravio je pjesmu “Moonlight Shadow” koja je poharala mnoge top-ljestvice, a njega je učvrstila kao vrsnog majstora zanata koji se može naći i u pop, a ne samo klasičarsko-ambijentalno-eksperimentalističkim vodama.

    Njegov novi album “Music of the Spheres” strogo je rađen u maniri klasične glazbe s velikim orkestrom i tek ponekim vokalnim dionicama. Nema tu niti jednog slučaja pokušaja uklapanja nekog modernijeg žanra, već je iskusni lisac, uz malu pomoć vjernog partnera Karla Jenkinsa, isposlovao novih 45 minuta uživancije u glazbi.

    Često ovakvi albumi još u startu znaju biti proglašavani remek-djelima zbog svoje rijetkosti danas, ali ipak “Music of the Spheres” nije remek-djelo, a pošto smo od Oldfielda naviknuti na mnogo bolja izdanja, rekao bih da je ovaj album malo razočaranje, posebno za njegove vjerne štovatelje.

    Muziku podržava

    Orkestracije su na mjestu, vrlo su bogate s povremenim isticanjem pojedinih instrumenata, čime se dobiva na dramaturgiji. Ipak, svako malo se atmosfera pjesama maksimalno uspava, čime se kvari dojam, a događa se i repetativnost glavnih motiva tijekom više pjesama, što dodatno razbija album.

    Na ‘stražnjici’ albuma, pjesme su podijeljene u dva dijela, svaki sa po sedam pjesama. Prvi dio je nekako energičniji i bogatiji, s više različitih prijelaza kojima se podiže intenzitet pjesama, dok drugi dio započinje vrlo efektno, da bi se potom podosta smirio i tek povremeno davao znakove života.

    U Oldfieldovoj glazbi se oduvijek osjećala jedna želja za istraživanjem glazbenih prostranstava, a sada kao da malo gubi korak sam sa sobom, kao da pokušava i dalje gurati prema naprijed, samo što ga guše prijašnji uspjesi, pa se sad trudi ne razočarati, umjesto da ponovno učini nešto smiono i ekstraordinarno.

    “Music of the Spheres” je dobar album, može ga se staviti u liniju i neobavezno slušati, ali on neće uzvratiti nekom posebnom snagom, već ćete imati dojam tek da vam nešto svira iz zvučnika.

    Očekivanja su bila mnogo veća, mislim da se s pravom to i očekuje od Odlfielda, ali niti genije ne može svaki puta uspjeti, posebno ako se i ne trudi previše… Barem se takav dojam dobiva preslušavajući “Music of the Spheres”.

    Muziku podržava