Za dobar album nikad nije kasno

Iako je formiran još 1978. u engleskom Gloucestershireu, ozbiljnije počeo svirati 1982. godine, Pendragon je svoj prvi album “The Jewel” objavio tek 1985., da bi nakon toga snimio još šest, od kojih je ovaj posljednji, “Believe”, izašao u sumrak ovogodišnjeg ljeta; krajem kolovoza.

U vremenu procvata neoprogresivnog rocka, prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća, Pendragonu je falio pravi album da bi ostavio dublji trag na toj sceni, jer je kvalitetu za to definitivno imao. Tada se uglavnom zadržavao na supportiranju poznatih bendova i snimanju demo materijala, i upravo je iz tog razloga “Believe” prava prilika za novi početak. Samim tim što je objavljen u vremenima kada je progresivni rock ponovno ‘in’, bolja se prilika za opetovano dokazivanje nije mogla niti zamisliti.

Zato su se dečki stvarno potrudili, i snimili vrlo dobar album, kojeg obilježavaju prekrasni instrumentalni passagei i visoka razina atmosferičnosti sa moderno razrađenim aranžmanima, u kojima je svaki segment postavljen na svoje mjesto, što je uostalom i jedna od glavnih karakteristika stila kojeg predstavljaju.

Ono što će se sigurno velikoj većini dopasti su iznimno atmosferske, tipične neoprogresivne klavijature Clivea Nolana (Arena), zatim gitarističke solo i ritam sekcije, koje nigdje ne prelaze gornju zacrtanu granicu žestine, a vrijedi istaknuti i vokale frontmana Nicka Baretta, koji odišu velikom dozom emocionalnosti. Bilo bi nefer ne spomenuti i podatak da su na nekim mjestima, poput onih u uvodnoj, ujedno i naslovnoj pjesmi “Believe” potpomognuti nježnim ženskim vokalima.

Što se tiče naslova, njih uz imenovanog ima još osam, svi su miks baladnog, srednje i umjereno brzog tempa i traju 51:50 minuta. Kako su podjednake kvalitativne razine, nema potrebe bilo kojeg od njih posebno izdvajati. Tek ih sve u kompletu, osim fanovima ovog benda, preporučiti i štovateljima Marilliona, Arene ili Asie.