Yorubijska glazba u genima

Dobitnica nagrada Grammy i počasnog doktorata Millsaps Collegea, proglašavana najboljom jazz pjevačicom, Cassandra Wilson je objavila novi album kojim je obilježila petnaestogodišnju suradnju s izdavačkom tvrtkom Blue Note.

Nakon gotovo dvadeset godina na CD-u “Loverly” vratila se jazz standardima. U razgovoru što smo ga vodili prigodom objavljivanja albuma o tome je rekla: “Bilo je vrijeme da to ponovno napravim.

S vremena na vrijeme uživam izvoditi standarde. Osjetila sam kako je ovo sjajna prilika da snimim još jedan u prisnoj suradnji sa stalnim suradnicima, jer svi mi odlično poznajemo standarde.”

Izvedbe na albumu su opuštene, u prepoznatljivom stilu Cassandre Wilson. Poznate skladbe poput “Caravan” , “Lover Come Back to Me” ili “St. James Infirmary” otpjevala je na drukčiji, sebi svojstven način.

O tome po čemu se izvedbe na ovom albumu razlikuju od onih na “Blue Skies”, na kojem također izvodi standarde, rekla je: “Osjećam da sam sazrila i glazbeno se razvila. On ujedno donosi pristup koji nije karakterističan za ovu vrstu glazbe. Naime, na albumu ‘Loverly’ isprepliću se udaraljkaški elementi i blues gitara. Oni pridonose potpuno drukčijem pogledu na standarde.”

Nakon što se za realizaciju albuma “Belly of the Sun” odlučila vratiti na jugu SAD-a, snimivši ga u prostotorijama napuštene željezničke postaje u Clarksdaleu, i ovaj je album odlučila snimiti u sličnom ugođaju.

O snimanju u Jacksonu, gdje je rođena, rekla je: “Tamo je iznimno topao ugođaj. Bila sam okružena prijateljima i suradnicima koji su mi pomogli prilikom snimanja, produkcije i nabavke neophodne opreme.

Lijepo je doći kući i biti okružen prijateljima i obitelji dok snimam album. Osim toga, to je prekrasno mjesto, nimalo nalik velikom gradu. Život tamo protječe sporo, a ljudi su obzirni i gostoljubivi. Privlači me toplina koju svi dijelimo kada god dođemo tamo. To je svakako utjecalo na izvedbe koje se doimaju opuštenima.”

Na albumu iskazuje poštovanje prema blues glazbi, te Robertu Johnsonu pjevajući njegovu skladbu “Dust My Broom” koju je proslavio Elmore James. “Osobito sam uživala izvodeći delta blues”, rekla je. ” Bilo je poučno upoznati se s glazbom Mississippija, njezinom ulogom u ukupnom razvoju bluesa i jazza, što me oduvijek opčinjavalo, u odnosu s drevnim ritmovima.

Na tu glazbu gledam kao na početak američke popularne glazbe, posebice na blues koji su izvorno svirali i jazz glazbenici. U vrijeme kad su ju počeli nazivati jazzom repertoar te glazbe u velikoj je mjeri bio preuzet od blues glazbenika.

Oni su učinili neke preinake dodajući im aranžmane koji su uključivali puhače, te bubnjeve koji su bili zabranjivani u području Mississippija. Zato u tradiciji bluesa glazbenici pjevaju sami u pratnji gitare.”

U snimanju ovog albuma Cassandra Wislon je značajnu suradnju ostvarila s udaraljkašem Lekanom Babalolom: “Bilo je zadovoljstvo raditi s Lekanom koji je izvrstan poznavatelj udaraljkaških glazbala i ritmova zapadne Afrike, te svećenik yorubanske religije. Doslovno je u mogućnosti kreirati određeni zvuk u bluesu, ili u bilo kojoj od skladbi, kojim vam se obraća kao da razgovara s vama u određenom ritmu.

Većina robova koji su dovedeni u Ameriku potječu iz zapadne Afrike. Vjerujem da su mnogi od robova koji su dovedeni na krajnji jug SAD-a, u Mississippi, Alabamu i Louisianu, potomci naroda Yoruba ili, kako su ih nazivali, Dahomejaca. Lekan i ja odlučili smo snimiti izvedbe s obilnijim korištenjem afričkih ritmova u cilju upotpunjenja postojeće ritmičke baze današnjeg bluesa ili jazza.”

Cassandra Wilson je na album uvrstila i yorubijsku narodnu pjesmu “Arere“. O tome kako se osjećala pjevajući tu pesmu koja dolazi iz druge kulture, posve drukčiju od svega što je do sada pjevala, rekla je: “Bilo je vrlo jednostavno, jer ona i nije toliko različita. Pjevam ju na drugom jeziku koji još uvijek učim, ali doista nije teško jer to je nešto što je, vjerujem, zabilježeno u mom DNK.

To je tradicionalna skladba čiji korijeni sežu stotine godina u prošlost, svojevrsna molitva posvećena Ogunu, bogu željeza i zaštitniku kovača.”

Uz američke standarde na album je uvrstila i jedan brazilski, “Black Orpheus“: “Ta je skladba dio standardnog repertoara. Svima je poznata. Mnogi ju glazbenici izvode na jam sessionima. Možete ju predložiti na svirci u bilo kojoj prigodi i svi će je glazbenici znati odsvirati.

Brazilska je glazba nalik glazbi koju sviramo na jugu SAD-a, kao i kubanska glazba. Postoji povezanost. Veza je yorubanski duhovni sistem, jer potomci naroda Yoruba nalaze se i na Kubi. Tamo tu religiju nazivaju Santeria. Potomci Yoruba žive i u Brazilu. Tamošnji je naziv Condomble. U osnovi to je ista glazba. Vodeći brazilski glazbenici poput Caetana Velosa i Gilberta Gila reći će vam kako je Bahia domovina naroda Yoruba u Brazilu. Glazba koju stvaraju zasnovana je na istom duhovnom sistemu.”

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 6. srpnja 2008.)