Warhaus je najbolji rezultat Devoldereovog eksperimenta

Warhaus je projekt Marteena Devolderea čiji je debitantski album “We Fucked A Flame Into Being” izišao ove godine.

Devoldere je, inače, frontmen belgijskog indie rock benda Balthazar. Nakon što je prošle godine s matičnim bendom izdao treći album, koji ih je učinio malo popularnijima, Devoldere se odlučio za nešto drugo. Naziv Warhaus potječe od imena broda na kojem je Devoldere boravio tijekom stvaranja albuma.Warhaus je projekt koji je nastajao šest godina, paralelno s Balthazarom i bilo je samo pitanje vremena kada ćemo dobiti album.

Zvukom i stilom Warhaus je negdje između Balthazara i malo mračnijeg zvuka. Neki su ga kritičari označili kao više noir, nego indie, ali u svakom slučaju riječ je o zanimljivom bendu. Posebnost je ritam koji je eklektičan i pomalo plesan s afro-beatovima. Warhaus je projekt koji ne teži jednom stilu jer na albumu čujemo razne silnice, od jazz i blues elemenata, world glazbe i popa, do post-punkovskih i indie tonova.

Naziv albuma referenca je na roman “Ljubavnik Lady Chatterley” D.H. Lawrencea te je Devoldere izjavio da mu se svidjela kontradikcija koju taj naziv nosi i stoga ga je upotrijebio.

Može se reći da album i strukturno i zvukovno obiluje kontradikcijama jer spaja različite stilove i subžanrove, no u konačnici zvuči kao sasvim pristojno debitantsko ostvarenje, štoviše eklektično osvježenje na sceni.

Nije čudno da su Nick Cave i Tom Waits veliki utjecaji na ovom albumu jer pjesme zvuče kao indie pop koji se presvukao u ruho mračnijeg zvuka stvorenoga za sviranje u klaustrofobičnim prostorima uz viski i cigarete. Vokalno je Devoldere poseban jer ga nije lako smjestiti u okvir. Iz pjesme u pjesmu uspijeva se transformirati, tako da ponekad zvuči samouvjereno i odrješito, ponekad melankolično i turobno, a ponekad blueserski nonšalantno.

Album otvara “I’m Not Him” koja odmah daje do znanja da nije riječ o Balthazaru, nego o nečemu novome. Usput rečeno, napravljen je i dokumentarac “I’m Not Him” koji prikazuje proces nastanka albuma.

Hit je “The Good Lie” koja je bila prvi singl. Ženski vokal koji prati Devolderea čini ju još zanimljivijom, ali njen najveći adut je ritam koji spaja noir i afro stilove tako da je u konačnici plesna stvar s mračnom podlogom. To je kontradiktornost koja prati album.

“Against The Rich” još je jedna stvar izražene ritmičnosti i jakog beata koje prati zavodljiv vokal.

Najmračnija stvar je “Machinery“, dok je “Memory” negdje na pola puta između Balthazara i Warhausa.

Zadnja stvar na albumu “Time And Again” melankolična je i sjetna numera koja zatvara drugu cjelinu koja je laganija i u nižoj brzini od prve koja je ritmičnija i ubrzanija.

Warhaus je pokazao da ima zanimljiv stil i zvukom se odmaknuo od matičnog benda. Marteen Devoldere je glazbenik koji voli eksperimentirati i Warhaus je najbolji rezultat toga.