Lonewolf
The Fourth And Final Horseman
Datum izdanja: 05.07.2013.
Izdavač: Napalm Records
Žanr: Heavy Metal, Speed Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Lonewolf je francuski power metal bend originalno nastao u pokrajini Claix 1992. godine.
Nakon dva demo izdanja, te prvog singla “Holy Evil” 1995. godine, bend se 1996. godine raspao, da bi ponovno postao aktivan 2000. godine. Između, 1996. godine snimljen je prvi studijski album “Legions Of The Unlight” koji zbog raspada benda nikad nije objavljen. Prvi pravi studijski album “March Into The Arena” izašao je nakon ponovnog osnivanja benda 2002. godine, a “The Fourth And Final Horseman” šesto je studijsko izdanje, objavljeno godinu dana nakon prethodnog albuma “Army Of The Damned”.
U međuvremenu, Lonewolf je nastupao i surađivao s bendovima i izvođačima kao što su Paragon, Sacred Steel, Paul Di’Anno, Wizard ili Grave Digger, a 2012. godine krenuo je na Wolfsnächte turneju, zajedno s bendovima Powerwolf, Mystic Prophecy i Stormwarrior. Članovi benda su vokal i ritam gitarist Jens Börner, lead gitarist Alex Hilbert, bas gitarist Rikki Mannhard i bubnjar Antoine Bussiere, a Lonewolf pjeva o ratovima, smrti, paklu, vukovima i mitološkim bićima, neiscrpnim i predvidljivim temama power metala.
“Dragonriders” je, kao i većina, više melodična nego mračna pjesma, s pamtljivim refrenom, a “Guardian Angels” započinje sporijim gitarskim riffovima i melodijama, a poslije prijelaza opet dobiva klasičnu formu koja se provlači kroz čitav album. Ultrabrza “Throne Of Skulls” sadrži agresivnije riffove i dijelom prekida predvidljivi melodični tijek čitavog albuma i uz spomenutu “Time For War”, i još jednu melodičnu, “Brotherhood Of The Wolves“, pripada u red boljih uradaka. Posljednja, “Angels“, uz duple bas pedale i brze riffove u sredini pjesme, počinje i završava s laganim, baladnim notama gitara i šteta je što nema više laganijih tonova u ostalim pjesmama ili poneka balada da ‘presječe’ brzinu i melodičnost.
Vokal Jensa Börnera, po uzoru na Chrisa Boltendahla (Grave Digger) ili Andreasa Babuschkina (Paragon) je hrapav, no bez velikog raspona, koji možete ili ne možete probaviti. Moglo bi se čak reći da su aranžmani i kompozicije pjesama na trenutke podnošljiviji od nazalnog Jensenovog vokala i bolje izvedeni, čak i kada su predvidljivi.
Lonewolf slijedi formu old school europskog heavy power metala i u moru današnjih bendova koji sviraju takav žanr glazbe, sve teže je pronaći novi trademark po kojem bi bili prepoznatljivi na tržištu. Osim povremeno dobrih riffova i solaža, Lonewolf nudi tek prosječne, izlizane himničko-borbene pjesme uz prosječne stihove koji bi se brzo mogli zaboraviti.