Vrt s uobičajenim sadržajem

Osim što je aktivan u svojem matičnom bendu King’s X, gitarista Ty Tabor sudjeluje i u nekoliko projekata – The Jelly Jam, Platypus i Jughead. No, to nije sve, obzirom da u pravilnim vremenskim razmacima objavljuje i solo albume. Tako mu je “Rock Garden” treći po redu, nakon “Moonflower Lane” iz 1998. i “Safety” iz 2002. godine.

S obzirom da je Ty producent, album je sniman u njegovom Alien Beans studiju u Houstonu, te da su mu u realizaciji projekta dijelom pomogli Doug Pinnick i Jerry Gaskil, kolege iz matičnog benda, teško da se mogla izbjeći potpuna izoliranost u odnosu na opus King’s X-a.

Pogotovo bi se ta sličnost mogla povezati s njihovim zadnjim, lanjskim albumom “Ogre Tones”. Tako bi se “Rock Garden” mogao okarakterizirati kao materijal koji vuče svoje korijene iz rocka ’60-ih i hard rocka ’70-ih, s mnogo emotivnosti, poludepresivnosti i rocku svojstvene strukturalnosti, i s čvrstim melodijama, pogotovo onim u gitarističkom dijelu, koje se u solo izvedbama najviše približavaju hard rock okruženju.

Da je album nabijen emocijama evidentno je, uz tekstualnu tematiku, i iz ritmičke konstrukcije pjesama, kojih je većina skladana u baladnom i nižem srednjem ritmu. Kao što su “Play“, “Beautiful Sky“, “Wading In“, u kojoj je ukomponirano i zborsko pjevanje, ili “Pretty Good“, u kojoj vokalno gostuje Doug.

Ima tu i čvršćih, rockerskijih naslova, a najjači među njima je “Ride“, u kojoj su gore iznesene kvalitetne gitarističke sekcije najznačajnije, pogotovo u solističkim varijacijama. Jedino je šteta što nije značajniji utjecaj klavijatura, koji bi obogatio cjelokupan sound i za barem dvije razine podignuo atmosferski ugođaj.

No, bez obzira na neke nedostatke, od kojih je zasigurno najveći onaj koji se odnosi na neoriginalnost, Ty Tabor je opet složio sasvim solidan album, koji je, ipak, prvenstveno namijenjen njegovim i King’s X fanovima, dok će ostale biti dosta teško nagovoriti da si ga nabave.