Vrlo malo tog je ovdje zabavno i podnošljivo

Moram priznati da sam se prevario kod južnoafričkog benda Die Antwoord. ‘Petica‘ se činila zabavna i ukazivala da bi bend mogao postići nešto, ali “Ten$Ion” je pokazao da je to bio samo privid.

Već na prvu se može skužiti da nešto ne štima na albumu jer stvarno još nisam čuo pjesmu ili album koji je imao u sebi znak dolara, a da je tako nešto bilo dobro. To najčešće na sebe lijepe isprazne pop zvjezdice kako bi izgledale bolje i kulerskije pred klincima, a svaki imalo ozbiljan bend i izvođač bježi od takvih stvari.Onaj šarm koji možemo pripisati već spomenutom EP-u “5” od prije dvije godine možemo u potpunosti zaboraviti jer su tu Die Antwoord zapakirali svoje beatove mnogo sterilnije i predvidljivije, sve samo da jako buči i da se može što jače prostačiti kroz repanje.Ukratko, kada bih morao nekom u jednoj rečenici opisati današnji Die Antwoord ona bi glasila ovako: nekad velike nade elektronskog hip-hopa previše su slušali očajno loše LMFAO prilikom izrade novog studijskog izdanja, pa sada zvuče baš kao oni s nešto progresivnijim, gotovo raverskim glazbenim podlogama.

U konačnici, “Ten$Ion” zvuči vrlo tromo i iritantno zbog čega i noviji radovi The Prodigya zvuče svježe i raspoloženo. Najgore od svega ipak su vokalne dionice koje je stvarno teško slušati, a to se najbolje može čuti s “Fatty Boom Boom” koja zvuči kao da su nabubali sve moguće slogove u stihove i od tog se nadali napraviti pjesmu. Nažalost, to je samo jedan primjer takvog nečeg, a album je prepun toga.

Šteta, Die Antwoord se činio kao bend koji bi mogao prodrmati elektronsku scenu, ali “Ten$Ion” nema nikakve druge pretenzije osim umoriti slušatelja do statusa da je primoran ugasiti stereo uređaj.

Nema tu ničeg poput “Enter the Ninja”, vrlo malo tog je zabavno i podnošljivo, pa ne vidim nekog pretjeranog smisla slušati to ponovno ili uopće.