Vrijeme The Stoogesa se vratilo

    2673

    Iggy and The Stooges

    Fun House (Reissue)

    Datum izdanja: 19.08.2005.

    Izdavač: Elektra / Dancing Bear

    Žanr: Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Down On The Street
    2. Loose
    3. T.V. Eye
    4. Dirt
    5. 1970
    6. Fun House
    7. L.A. Blues
    1. T.V. Eye (Takes 7 & 8)
    2. Loose (demo)
    3. Loose (Take 2)
    4. Loose (Take 22)
    5. Lost In The Future (Take 1)
    6. Down On The Street (Take 1)
    7. Down On The Street (Take 1)
    8. Down On The Street (Take 8)
    9. Dirt (Take 4)
    10. Slide (Slidin’ The Blues) (Take 1)
    11. 1970 (Take 3)
    12. Fun House (Take 2)
    13. Fun House (Take 3)
    14. Down On The Street (bonus single Mix)
    15. 1970 (bonus single Mix)

    Nakon nedavnog ponovnog okupljanja The Stoogesa u kombinaciji Iggy Pop, braća Asheton, Steven McKay i Mike Watt, izdana su remasterirane inačice prva dva albuma tada izdanih za Elektru – prvijenac "The Stooges" i malo remek-djelce "Fun House".

    "Fun House" je puno žešći album od prethodnika. Album je otvoren nabrijanom "Down On The Street" koji je dokaz da su The Stooges nešto pomaknuli granice svoje glazbe. Iggy vrišti i izvodi bolesne ispade svojim glasom kao npr. na "T.V. Eye". Definitivno najbizarnija stvar na albumu jest "L.A. Blues" koji uopće nije blues, već masovno divljanje po instrumentima u kombinaciji s čudnim zvukovima vokala. Ta majstorija traje gotovo 5 minuta.

    Očito je da su The Stooges na ovom albumu bili u nekom drugom univerzumu u koji su uletili kojekakvim supstancama. Jasno će vam biti kada preslušate te stvari. Vjerujem da je "1970" savršen primjer za to, pogotovo manijakalno kreštanje Iggyja koji kao da pokušava nadglasati pištajući saksofon na samom kraju stvari.

    Muziku podržava

    Koliko je god dodatni disk na prvom albumu interesantan jer sadrži originalne mixeve iz 1969., toliko je dodatni disk na "Fun House" potpuno bespotreban. "Fun House" je sniman tako da su momci svako stvar svirali od početka do kraja i bilo je tu mnoštvo pokušaja. Tako se na dodatnom disku našlo previše takvih pokušaja snimanja pjesama. Ne vjerujem da itko želi preslušati tri puta za redom "Loose" ili dvaput za redom "Down On The Street".

    Interesantniji dio tog albuma su dvije neobjavljene (i nedovršene) stvari koje očigledno nisu upale na album što je možda i bolje radi gubitka koncepta koji se prožima svim stvarima. To su stvari "Lost In The Future" i "Slide (Slidin’ The Blues)". U ovakav spoj luđačkih melodija i vrištajućih vokalnih dionica nikako ne pašu polubalade u stilu Morrisona.

    Koliko god mi "Fun House" draži album, toliko god su ga zeznuli tim dodacima na drugom disku. Istina jest da možemo tako pratiti tijek razvoja samog albuma. No, to ostavljam zaista zagriženim fanovima Iggyja i njegove ekipe. Ostali će, vjerujem, taj dodatak preslušati jednom i ostaviti da stoji u kutiji. Sve u svemu, čini se da su ova dva albuma pun pogodak, iako, s druge strane, ako ste ljubitelj da stari zvuk ostane stari zvuk, ipak ćete se držati starih snimki.

    Muziku podržava