Vrijeme (ne) ostavlja tragove

    1773

    Saxon

    The Inner Sanctum

    Datum izdanja: 05.03.2007.

    Izdavač: SPV / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. State Of Grace
    2. Need For Speed
    3. Let Me Feel Your Power
    4. Red Star Falling
    5. I’ve Got To Rock (To Stay Alive)
    6. If I Was You
    7. Going Nowhere Fast
    8. Ashes To Ashes
    9. Empire Rising
    10. Atila The Hun

    Osim što je, uz Iron Maiden, bio lider ‘New Wave of British Heavy Metala’, velikog pokreta s prijeloma sedamdesetih na osamdesete godine prošlog stoljeća, Saxon je tada bio, poštujući sve ostale, jedno od najvećih imena heavy metala uopće. Njegove su se ploče prodavale u puno kopija, a da zasjedne na sam metalni tron, smetala mu je tek jedna ‘sitnica’ – ime istaknuto prije njegovog u uvodnom dijelu ove recenzije.

    No, tko je prvi i(li) najbolji, u tim vremenima uopće nije bilo bitno, jer je bilo dovoljno mjesta za sve, a i kvaliteta je bila nemjerljivo jača nego ikada kasnije, pa se na takve analize nije gubilo previše vremena.

    Ali, ono što jest bilo bitno, podatak je da je Saxon od 1979. godine i albuma “Saxon”, pa do 1986. i “Rock The Nation”, snimio čak osam albuma, među kojima i nekoliko apsolutnih ‘klasika’; “Wheels Of Steel”, “Denim And Leather” i “Crusader”.

    Posljednji veliki, svjetski, kolosalni album bio je “Innocence Is No Excuse” (1985), da bi “Rock The Nation” na neki način označio početak gubitka identiteta, koji se sa svakom novom godinom i albumom sve više osjećao. I tako sve do zadnja dva albuma “Killing Ground” i naročito “Lionheart”, koji su bili onako, skoro pa bili jako dobri.

    Muziku podržava

    Trend pozitivnih kretanja nastavljen je i s novim albumom “The Inner Sanctum“, koji bi mogao biti njihovo najbolje ostvarenje u posljednjih dvadesetak i nešto sitno godina. Iako u njemu nema ništa specijalno, nešto o čemu bi se trebalo previše filozofirati, obzirom da se radi o klasičnom saxonovskom heavy metalu s puno gitara, čvrstih aranžmana, catchy ritmova, unikatnim Biffovim vokalima, ipak ovaj album djeluje nekako osmišljenije, razrađenije i domišljatije. Neki bi rekli svježije, ali tako baš i nije.

    Uza sve to, ova kolekcija snažnih heavy metal pjesama je i fantastično producirana, a cijelim njihovim tijekom trajanja prati ih, onako iz prikrajka, solidna količina mračnije atmosfere, na koju asocira i sam cover. Usto, pjesme su protkane filigranskim solažama, čestim ritmičkim prijelazima, koji se kreću uglavnom između srednjih i brzih dijelova, a osjeća se i uobičajena doza utjecaja epike.

    Kao što je to slučaj već u uvodu pjesme “State Of Garce”, koja ima i sporijih dijelova i zborskog pjevanja, a muzički na momente podsjeća na “Crusader”. Nekako ‘najsaxonskija’ je “Need For Speed“, prava heavy metal rasturaljka, a još jedna pjesma tipična višegodišnjem opusu benda je super snažna, gitaristički napucana, ‘profesorska’ balada “Red Star Falling“.

    Ashes To Ashes” također sadrži višeglasno pjevanje ali i najznačajnije gitarističke solo ‘blizance’, a bendovsko ‘ratničko’ opredjeljenje najznačajnije je napravljeno u osamminutnom epu “Atila The Hun“, mid/speed tempo pjesmi s jako puno atmosfere.

    A baš je ta atmosfera ključna riječ kada se govorio ovom albumu. Iako darkerska, u njezinom je društvo dosta ugodno. Kao što je već tri desetljeća ugodno u društvu Saxona, koji je u tom periodu ‘natukao’ čak sedamnaest studijskih albuma, od kojih nekoliko neponovljivih, kojima nije naudio niti ‘zub vremena’.

    To se vjerojatno neće baš desiti ovome, ali da ima potencijala za duže pamćenje, to je sigurno. Kao što je sigurno da je Saxon još tu, što je vjerujem, mnogim true metalcima itekako drago.

    Muziku podržava