Vrhunski zajebanti iz Helsinkija

    2240

    Leningrad Cowboys

    Zombie's Paradise

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Sony BMG / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. You’re My Heart, You’re My Soul
    2. What Is Love
    3. Goldfinger
    4. Perfect Day
    5. Puttin’ On The Ritz
    6. Manic Monday
    7. Starman
    8. Ring Of Fire
    9. My Sharona
    10. Play That Funky Music
    11. Fire
    12. Der Lachende Vagabund
    13. Happy Together (2006 version)

    Sve je počelo još prije dvadesetak godina, točnije 1989. kada je legendarni Aki Kaurismäki trebao bend za potrebe filma “Leningrad Cowboys Go America”, pa je ‘posudio’ postojeći bend Sleepy Sleepers kojeg je nadopunio s nekoliko glazbenika. I povijest je krenula, film je bio uspješan, a bendu se sviđalo svirati zajedno, pa su krenuli na turneju koje traju još i danas.

    Leningrad Cowboys su zamišljeni kao svojevrsna parodija na sve pop-rock veličine, te se do današnjeg dana nisu nimalo promjenili. Prerađujući stare hitove, mješaju mnoge žanrove da bi postigli što bolji spoj energije koja će vas natjerati da se zabavite slušajući ih. Stoga, sama smisao benda nije toliko u samim albumima, već u svim posljedicama koje oni donose neprestanim (nikako nećete stati na samo jednom) preslušavanjem, a to su zabava, ples, opuštanje, širenje pozitivne vibre…

    Iako bi vas ime moglo navuči, bend ne dolazi iz Lenjingrada, već ‘preko’ granice, iz Helsinkija. Ime im dosta pomaže u samoj reklami, pa se dosta furaju na ‘istočnjačku spiku’ zbog čega i govore kako su oni ‘istočnjaci koji prerađuju glazbu zapadnjaka’. Ipak, bučnost i žestina rifova otkriva da dolaze iz Skandinavije.

    Na “Zombie’s Paradise” su uspjeli zahvatiti veličine poput Johnny Casha, Davida Bowiea i Lou Reeda, ali i nešto manje bendove (The Bangles) ili ‘one hit makere’ kao što su Haddaway ili The Knack. Za razliku od originala, ove pjesmu su mnogo nabrijanije i žešće, drže jednu napetu atmosferu od početka do kraja, te nisu tek bezrazložne kopije koje služe za popunjavanje materijala za koncerte.

    Muziku podržava

    Već prva skladba “You’re My Heart, You’re My Soul” koju izvorno pjevaju Modern Talking prikazuje što možete očekivati na cijelom albumu. Žestoko nabijanje bubnja pomiješano je sa snažnim rock do metal rifovima uz pomalo čudni vokal, a u refrenu se cijeli bend pridružuje pjevanju pa dobivamo neku vrstu zbornog pjevanja.

    I sljedeća “What Is Love” je vrlo slična, makar bi se dalo sa samim uvodom naslutiti da će biti nešto blaža. Haddaway je s ovom pjesmom postigao dosta veliki uspjeh, ali njegov dance-popić nije ni do koljena okrutnoj izvedbi Leningrad Cowboys.

    Trojac Reed-Bowie-Cash zastupljeni su sa svojim skoro i najvećim hitovima. Reedova “Perfect Day” dobila je novu (po tko zna koju) preradu koja zvuči kao nešto žešći Queen, Bowieva “Starman” nije izgubila svoj šarm u žestokom aranžmanu, dok me je Cashova “Ring Of Fire” malo razočarala jer mi se čini da je prespora, da nije dobro pogođen ritam pjesme.

    Između ostalog, bend je uspio obraditi i jednu Bondovsku temu, “Goldfinger” u orkestral-trash-metal stilu, a još bih htio posebno izdvojiti pjesme “Manic Monday” zbog svoje gorko-slatke izvedbe i “My Sharona” koju ima toliko zarazan rif i refren da je se ne može previše ‘fulati’ kad je se prerađuje.

    Kada bend nema vlastitih autorskih stvari, veliki je problem kako će sve ‘sjesti’, da li će ostaviti šarm pjesme, da li će uspjeti dodati nešto vlastito u tuđe pjesme, da li će… Ima mnogo pitanja na koja se treba pravilno odgovoriti da bi album ispunio svoju svrhu.

    Leningrad Cowboys to uspjevaju pogoditi gotovo u svakoj pjesmi (bez brige, i njima se zna omaknuti), pa njihova izdanja služe svrsi i zabavi, a kada im još nadodamo imidž (frizure i cipele na ‘špičoke’ uz šarena odijela), nastupe (nabrijane i pune iznenađenja) i ideologiju (npr. “Make tractors – not war!“), dobivamo jedan jako osmišljeni proizvod koji teško može podbaciti.

    Najbolji lijek protiv depresije, bio bi odlazak na njihov koncert što ukazuju i mnoge studije. Jedan ‘doktor’ iz Stockholmskog Instituta za mir znanstveno je dokazao da ljudi koji idu na koncerte Leningrad Cowboysa su sve žedniji i sexsualno aktivniji, da samo nakon desetak minuta showa ‘puknu’ (u dobrom smislu te riječi), počnu skidat sve sa sebe i zabavljaju se na najbolji mogući način. Ako je to i znanstveno dokazano, zašto se odupirati.

    Muziku podržava