Vrhunski moderan album

Ivana Picek je krenula u karijeru na valu ženskih kantautorica koje su izdominirale zadnjih 5-6 godina, a malo po malo se definira u jedno od najzanimljivijih imena na našoj sceni.

Ta njezina zanimljivost ponajprije dolazi iz fascinantnog zvuka kojeg proizvodi, koji prati inozemnu glazbenu scenu, a ipak se ne odriče domaćeg. Tu prvenstveno mislim na jezik jer pjeva i dalje na hrvatskom, iako je glazba svjetska, da ne kažem u ovom trenutku ‘svemirska’.Kad već pogledamo samo popis pjesama, jasno je da se Ivana Picek koju znamo već godinama pod imenom Pi navukla na ono što stvara Bon Iver. Sve pjesme imaju simbole, umjesto naziva, pa su potrebne zagrade da se pojasni što je pisac htio reći. Ako anuliramo taj pretjerani hipsteraj koji zapravo i jako odgovara cijelom izdanju (ipak i sama autorica ima simbol, a ne ime), dolazi do jedne vrlo intrigantne ploče koja osvaja na prvu.“(časna lubanjska)” je album koji povezuje glazbu već spomenutog Bona Ivera i njegovo viđenje elektronike, Grimes i Joanne Newsom kroz vizuru jedne svemirske tradicionalne glazbe prepune nekih umjetnih zvukova koji ipak zvuče prirodno, ponegdje ambijentalno, a pristupačno.

Sintetika synthova obogaćena je različitim efektnim dodacima čije utjecaje možemo tražiti od mračnog folka preko ‘Bliskog istoka’, pa sve do ‘Dalekog istoka’, a njen blagi i plahi sanjiv glasić vrhunski interpretira pjesme po takvim melodijama. Time možemo zaključiti da je iskustvo u Pridjevima znala odlično pretočiti u svoj novi projekt, pa me uopće ne bi začudilo da “(časna lubanjska)” razvali sve pred sobom.

Uvodni intro “(intro)” počinje grmljavinom, a završava aritmičnim otkucajem srca što sam je samo predskazanje na sve zvučne kulise koje nam slijede. Odmah do nje je najhitoidnija i najplesnija skladba albuma “(planina)“, a potom slijedi mračan neo-folk komad “(mračna šuma)” koja obiluje vrlo mističnim zvukovljem.

Nakon mnogih sanjivih pjesama dolazi “(male neandertalke)” koja je vođena ukuleleom, te fino presijeca album u totalno drugačijem štihu. Upravo nakon ljepuškastog freak folk komada dolazi i najteža pjesma albuma “(El Anor)” koja kao da je rađena po uzoru Penduluma pomiješanog s jačom dozom dubstepa.

Svaka čast na hrabrosti i odmaku od svih dobro utabanih domaćih autora jer se time dokazala da je jedna od najjačih, ako ne i najjača hrvatska autorica mlađe generacije. Logično da moraju doći i usporedbe sa Sarom Renar koja je prošle godine uspjela sličnim ostvarenjem, ali ukupno gledajući ‘lubanjice’ su dojmljivije djelo kojim je napravljeno mnogo više koraka u nepoznato od “Tišine”.

I što na kraju reći osim da smo dobili jedno nesvakidašnje djelo u kojem je vrlo lako uživati. Ako volite hipsterske autore kao što su ovi gore navedeni, “(časna lubanjska)” će vam biti top album, iako ne trebate biti hipster da maksimalno uživate u njemu jer to je vrhunski moderan album koji je eksperimentalan psihodeličan zvuk približio široj publici.