Vrhunske izvedbe bravurozne pjevačice

Novo reizdanje kompilacijskog albuma “The Concert Years“, originalno objavljenog 1994. na četiri kompakt diska donosi izbor najboljih koncertnih snimaka što ih je jedna od največih jazz pjevačica Ella Fitzgerald ostvarila surađujući sa slavnim producentom Normanom Granzom.

Snimljene tijekom tridestogodišnjeg razdoblja, od 1953. do 1983., na koncertima diljem svijeta, od Tokya, preko Stockholma, Londona, Montreuxa i Nice, do Santa Monice i New York Cityja, te su izvedbe originalno objavljene na albumima za tvrtku Pablo: “J.A.T.P. In Tokyo”, “The Stockholm Concert, 1966”, “The Greatest Jazz Concert In The World”, “Ella A Nice”, “Jazz At The Santa Monica Civic ’72”, “Ella In London”, “Ella Fitzgerald At The Montreux Jazz Festival 1975”, “Montreux ’77”, “A Perfect Match” i “Return To Happiness”.

Bez obzira jesu li snimljene u klubovima, na jazz festivalima ili u čuvenim koncertnim dvoranama, sve su izvedbe uvjerljive, prirodne i produhovljene, nabijene pozitivnim elektricitetom, pokreću slušatelje kompakt diska kao što su pokretale i mnogobrojnu publiku koja je imala sreću slušati legendarnu pjevačicu na nekom od njezinih koncerata.

Ovo izdanje ima višestruku vrijednost: predstavlja prvu damu vokalnog jazza u vrhunskim izvedbama, njezine suradnje s vodećim jazz glazbenicima i orkestrima, te donosi malo bogatstvo izvedbi američke jazz i popularne pjesmarice.

Ella Fitzgerald je svoju kvalitetu najbolje ispoljavala upravo na koncertima kada su do izražaja dolazile njezina uvjerljivost, bravurozne scat improvizacije, jazzistički frazirung, te primjereni i duhoviti citati. Strahovit osjećaj za melodiju i ritam, spontanost (ponekad usred izvedbe ‘izgubi kontrolu’ ne mogavši suspregnuti iznenadan napad smijeha), radost pjevanja, glazbena igra, komunikacija s glazbenicima i publikom koju poziva na suradnju tvrdnjom da je zaboravila tekst pjesme, aluzije na klasičnu glazbu, country, soul i najpoznatije jazziste, šarmantne i duhovite najave solista, ali i autora skladbi, primjerice Ellingtona kojeg oslovljava s ‘Duke Of Ellington’, ove izvedbe čini čarobnima.

Sjajan je to primjer sveobuhvatnosti jazz glazbe, ali i njezine najviše estetike, što se može osjetiti i po reakcijama publike koja svaku izvedbu pozdravlja ovacijama, ali se aplauzima i povicima spontano javlja na svaki sjajan potez, solo, improvizaciju, bravuru.

Bez obzira čije skladbe pjeva Ella Fitzgerald svaku pjesmu izvodi kao da je pisana upravo za nju promovirajući najpoznatije američke skladatelje poput braće Gershwin, Rodgersa i Harta, Dukea Ellingtona, Colea Poretra i brojnih drugih, ali i Brazilca Antonia Carlosa Jobima koji je često i u velikom obimu bio na njezinu repertoaru, ali bez straha pjeva i skladbe suvremenih autora, primjerice “‘Round Midnight” Theloniousa Monka, “Manteca” Dizzyja Gillespiea ili “Billie’s Bonce” Charliea Parkera.

No, nezaboravne su njezine izvedbe poznatih skladbi koje je upravo ona proslavila postavivši standarde i nedostižan izazov novim naraštajima pjevačicama: “How High The Moon“, “Perdido“, “On The Sunny Side Of The Street“, “The Man I Love“, “C-Jam Blues“, “Oh Lady, Be Good“, “Cotton Tail” i druge.

Snimke objavljene na ovoj kompilaciji Ella Fitzgerald je ostvarila uz razne glazbenike, tijekom svojih samostalnih ili turneja s čuvenom skupinom Jazz at the Philharmonic producenta Normana Granza u kojoj se postava često mijenjala, te s jazz orkestrima Dukea Ellingtona i Counta basiea, ali i s malim sastavima u kojima su svirali vodeći glazbenici, solisti, tadašnjeg mainstream jazza.

Između ostalih sjana su joj podrška bili gitaristi Herb Ellis i Joe Pass, kontrabasist Ray Brown, trubači Roy Eldridge, Clark Terry i Harry “Sweets” Edison, saksofonisti Ben Webster, Sten Getz i Benny Carter, klaviristi Oscar Peterson, Paul Smith i Tommy Flanagan, te trombonist J.J. Johnson. Uz prvu damu jazza i oni su zasjali u punom sjaju.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 18. ožujka 2007.)