Vrhunac politički angažiranog pop-anarhizma

Osnovani 1982. u Leedsu, provocirati su počeli još sa svojim prvim albumom “Pictures Of Starving Children Sell Records” koji je bio reakcija na netom održani Live Aid Boba Geldofa, a koji su optužili da je samo ‘kozmetički spektakl’ koji odvlači pažnju od stvarnih političkih uzroka svjetske gladi. Na početku karijere nastupaju po squattovima (jedno vrijeme su i sami živjeli u jednom!), redovito se obrušavaju na Margaret Thatcher i vladajuće britanske konzervativce, da bi se kasnije njihova kritika proširila i van lokalnih granica, a novi ‘neprijatelj’ postao je kapitalistički svjetski poredak i globalizacija.

Punk je za njih bio stav prije nego muzički stil, a raspon muzike kojim su baratali kretao se od čistog popa preko a capella harmonija do folk sampleova i world music utjecaja, pa čak i kabaretske forme.

Godinama su tako tavorili u undergroundu iz kojeg ih je 1997. izvukao veliki hit “Tubthumping”, čiji je ogroman uspjeh doveo do toga da je čak 8 milijuna ljudi kupilo primjerak “Tubthumper” albuma. Paradoksalno, bila je to jedna od rijetkih apolitičnih pjesama Chumbawambe, a da ironija bude veća, album je izašao ni više ni manje nego za EMI!

Jedan od onih albuma koji bi mu mogli oduzeti primat upravo je njihovo najnovije ostvarenje, “Un“, vrlo emotivan album na kojem pišu i pjevaju o ljudima i događajima koji su dotakli njihove živote. Ponekad su satirični i cinični, ponekad bijesni, ali za razliku od mnogih punkera, oni su veseli anarhisti, a njihov optimizam je zarazan. Izmjenjivanje muško-ženskih vokala, pitke melodije, akustične gitare, inspiracija folkom, world music utjecaji i ubačeni citati koji neodoljivo podsjećaju na Manu Chao, karakteristike su koje odlikuju ovaj album.

Da biste shvatili o čemu govore njihove pjesme savjetujem da uz svaku pjesmu pročitate i objašnjenje jer ako ste nedovoljno politički i socijalno osvješteni teško da ćete razumijeti o čemu se tu zapravo radi.

Prvi singl “On eBay” napisan je nakon što su američke trupe ušle u Bagdad i opljačkale bagdadski muzej prilikom čega su pokradene perzijske vaze koje su se nekoliko tjedana kasnije pojavile na online aukciji na eBayu, a govori o nametanju zapadnih vrijednosti tradicionalnoj kulturi. “The Wizard Of Menlo Park” posveta je Thomas Edisonu, na “Just Desserts” pokazuju kako ponekad i humor može biti subverzivno oružje u borbi protiv bogatih i moćnih, a nakon što čujete “A Man Walks Into A Bar” možda nikad više nećete popiti Bacardi colu jer će vam napamet pasti embargo koji Amerika, kao posljednji ostatak hladnog rata, još uvijek provodi na Kubi.

“Buy Nothing Day” bavi se borbom protiv potrošačkog konzumerizma pod sloganom “Buy less, live more”, “We Don’t Want To Sing Along” objašnjava pozadinu stravičnog masakra u srednjoj školi u Columbineu, dok je “I Did It For Alfie” osobni protest jednog oca koji, ogorčen na svijet u kojem mora odgajati svoje dijete, palicom za kriket razbija kip Margaret Thatcher.

Pametnim i britkim tekstovima te perfektnim balansom između društvenih komentara i muzičkog talenta jedan od najgenijalnijih bendova današnjice, koji je nažalost često puta bio nepravedno podcijenjen, ovim je albumom dokazao da uspjeh “Tubthumpinga” nije bio slučajan i da su sposobni i za puno veće domete.