Vremena odvažnosti se nastavljaju

Mnogi su glazbenici tijekom karijere proživljavali uspone, padove, odobravanja i osporavanja, a Blaze Bayley je jedan od metalaca koji spada u kategoriju onih koji su sve to posebno osjetili na svojoj koži.

Ipak, njegova upornost, posvećenost i ljubav prema glazbi te stalna
potreba za dokazivanjem ostavile su ga na sceni već više od dva i pol
desetljeća.

Što kao frontmena Wolfbanea, s kojim je započeo karijeru, što kao zamjena Bruceu Dickinsonu u Iron Maidenu, s koji je snimio dva studijska albuma koja su vrlo dobro prihvaćena od strane kritike, ali nisu bili, na žalost, adekvatno prihvaćeni od onih najbitnijih – fanova benda, i u konačnici kao solo-izvođača.

Desetljeće nakon što je kročio u solo-vode, tada pod imenom Blaze i s jako dobrim albumom “Silicon Messiah”, Blaze Bayley je i u novo desetljeće ‘zakoračio’ s kvalitetnim izdanjem. Iako su prošle samo dvije (radne) godine od “The Man Who Would Not Die“, Bayley & Co uspjeli su ‘skovati’ novi album, ponovno u postavi Jay Walsh i Nico Bermudez – gitare, Dave Bermudez – bas, Larry Paterson – bubnjevi, plus Blaze, dakako.

“Promise And Terror” ime je novog studijskog izdanja, ukupno petog u karijeri (drugog pod ‘logom’ Blaze Bayley) ovog britanskog pjevača kojim je ponovno potvrdio ono na što sam se osvrnuo prilikom predstavljanja “The Man Who Would Not Die“. A to je da je bio ipak previše osporavan u vremenima koje je proveo s Iron Maiden, a dokaz toj tezi je nekoliko zaista dobrih albuma koje je objavio u zadnjih deset godina. Istina, bilo je i promašaja, tipa “Blood & Belief”, ali većina ih je bila dobra, neki i više od toga.

Nedvojbeno je da se Blaze odlično snalazi u skladbama koje sam kreira, ponajviše u skladu sa svojim glasovnim i duševnim karakteristikama kojima, očito je, puno bolje ‘leže’ mračniji naslovi što je, uostalom, dokazao i na “The X Factor”. Izgleda kako se Blaze sada u potpunosti i bez ikakvih ograničenja ‘pronašao’ u svojim pjesmama koje su i na “Promise And Terror” mračne i atmosferične, s dosta ‘teških’, bolno žalosnih akustičnih dijelova, što je jedan od osebujnijih noviteta.

Uz te karakteristike, album i ovaj put krase snažni, brzi, na trenutke čak i thrasherski riffovi te obilje modernih heavy-melodija i solaža. Posebna priča su ovaj put vokali, koji nisu ni blizu tehničkog savršenstva, a opet, tako su posebni i unikatni. Bijesni u jednom, osjećajni u drugom, duboki i mračni u trećem momentu – tako ‘blazeovski’. Muzički, “Promise And Terror” ima sličnosti sa svojim prethodnikom, no spomenuta akustika, čak dijelom i tmurnija, još melankoličnija atmosfera, pa i elementi progresive donekle ih ipak razlikuju.

Naravno, potrebna doza žestine i ovaj put je u velikoj mjeri nazočna te se, slijedom navedenoga, slobodno može reći kako je Bayley ponovno objavio vrlo dobar, moderan heavy-metal album koji bi mogao biti jedno od značajnijih izdanja u tekućoj godini.

Tekstualno, “Promise And Terror” nešto je različit od prošlog albuma, s obzirom da je u svom prvom dijelu posvećen povijesnim događajima i ličnostima koje inspiriraju Blazea (opsada Leningrada, Shostakovich, Galileo…), dok je drugi dio osoban i opisuje način na koji Blaze razmišlja i zamišlja svijet i život u njemu.

“Promise And Terror” donosi spoj brzih, nabrijanih heavy-metal naslova, pomiješanih sa pjesmama srednjeg i baladnog tempa i sa dosta epske atmosfere, kojima je kvalitativna ujednačenost najveća vrijednost. No ipak, nekako za uho najviše ‘zapinje’ “Time To Dare“, s dugim i sporim uvodnim solom na kojeg se nadovezuje vrlo dobra ritam-sekcija, puno emocija, melodija i unutarnje snage, tipičan Blazeovski heavy-metal naslov.

Uz nju, istaknuo bih i progresivnije heavy-metal naslove “The Trace Of Things That Have No Words” i “God Of Speed” te “Watching The Night Sky“, pjesmu s elementima powera u kojoj se izdvaja odličan solo.

Svakako je zanimljiva i “1633“, žešća stvar sa sjajnim uvodom na basu i razdirućim riffovima koje iz sjene prati melodija, a kad se već posebno ističu naslovi, nepravedno bi bilo ne spomenuti baladne “Surround By Sadness” i završnu “Comfortable In Darkness“.

Kao što sam već rekao, Blaze Bayley je metalnoj publici ponovno ponudio jedan vrlo dobar metal-album za kojeg se nadam da će mu priskrbiti dosta novih fanova koje svojom glazbom, a napose trudom, voljom i upornošću, nedvojbeno i zaslužuje. I ne samo on, nego i nadarena ekipa glazbenika koja ga okružuje.

I zato ponavljam kako je krajnje vrijeme da se na Blazea prestane gledati i doživljavati ga kao bivšeg pjevača Iron Maidena, jer je ponovno dokazao da zna što radi i da bez te ‘naljepnice’ koja će ga pratiti cijeli život itekako ima što, i zna kako to ponuditi.