Vratite nam sedamdesete

Duh prošlih rockerskih vremena utjelovljen je, uz brojne današnje bendove, i u liku i djelu ovih Šveđana, inače članova poznatih metal i rock skupina Arch Enemy, Opeth, Grand Magus i Firebird. Hard rock & heavy metal kakvog su prije tridesetak godina svirali Deep Purple, Black Sabbath i Judas Priest očito je bio kompozitorska inspiracija Spiritual Beggarsa.

I dok se Sabbathi mogu prepoznati u ‘teškim’ gitarama, Priesti u solo sekcijama, a Purple u klavijaturističkim varijacijama, nadasve zanimljiv je JB–ev vokal, koji opasno naginje u pravcu Ronnie van Zanta iz Lynyrd Skynyrd, dajući materijalu i ‘južnjački’ prizvuk.

Takav je model korišten u izradi svih pjesama, kojih ima ukupno trinaest, računajući i dva kratka instrumentala. Među njima istina, nema izrazitog favorita ili bolje reći hita, ali je pozitivna stvar da su, osim u tri slučaja normalnog trajanja; između tri i pol i četiri minute, tako da su male šanse postanu dosadne, čak i u slučaju da se konzumentu ne dopadnu.

Osim recimo tako, regularnog izdanja, istinski fanovi nagrađeni su i bonus CD–om, na kojem se nalazi osam pjesama s japanske turneje od prije dvije godine. Inače, za glazbu kakvu svira Spiritual Beggars u zadnje se vrijeme udomaćio naziv stoner rock, no, ja ću ipak iskoristiti izraz ‘retro hard rock’. Puno zahvalniji za slušanje od recimo posljednjeg Audioslavea. Možda ne i bolji, ali zato bliži formi i vremenima koja kopira.