Vrata u nepoznato

    2297

    The Doors

    Live in Pittsburgh 1970

    Datum izdanja: 27.03.2008.

    Izdavač: Rhino/ Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Back Door Man
    2. Love Hides
    3. Five To One
    4. Roadhouse Blues
    5. Mystery Train
    6. Away In India
    7. Crossroads Blues
    8. Universal Mind
    9. Someday Soon
    10. When the Music’s Over
    11. Break On Through (To The Other Side)
    12. Push Push
    13. The Soft Parade Vamp
    14. Tonight You’re In For A Special Treat
    15. Close To You
    16. Light My Fire

    Gotovo četiri desetljeća nakon smrti ‘kralja guštera’ (lizard king), njegova karizma i glas ne silaze s trona rock glazbe, a najnovije izdanje The Doorsa uživo “Live in Pittsburgh 1970“, tek potvrđuje status kao jedna od kolekcija koje bi svatko trebao imati.

    Zanimljivo je kako je koncert u Pittsburghu definitivno jedno od najvećih ostvarenja Morrisona i benda, unatoč činjenici da su netom prije, da upotrijebimo eufemizam, ignorirani na Woodstocku, a i on se sam do tog trenutka pokazao doista u najgorem svjetlu, pa čak i na pozornici nerijetko neartikuliranim izvedbama (a pritom ne mislim na eksplicitni sadržaj u “The End”).

    Ipak, Pittsburgh je zabilježen kao fantastičan koncert koji je danas hvale i zlata vrijedan dokument ali i uvid u istinsku, često osporavanu veličinu i talent The Doorsa.

    Nastup je započet s nevjerojatno dobro, usudim se reći najboljom izvanstudijskom izvedbom “Back Door Mana” – čisto, melodijski simetrično i savršeno artikulirano. “Back Door Man” je neprimjetno odvojen ili bolje reći instrumentalno primjetno spojen s “Love Hides“, pjesmom donekle zanemarivanom na koncertima.

    Muziku podržava

    Obje pjesme u svojoj jezgrovitosti čine jednu malu kompaktnu uvertiru u “Five to One“, gotovo jednako neprimjetnog prijelaza. Vrlo je dojmljiv Densmore kao često izgubljen u zvucima instrumenata, no ovdje je bubanj uz Morrisona dominantniji od Kriegerove gitare. I dakako, Morrison i njegovi komentari, te improvizacije samo intenziviraju samu pjesmu koja zatvara prvu cjelinu albuma.

    Drugom dijelu, ako bi se tako mogao nazvati, smjer pak određuje spomenuta Kriegerova gitara – “Roadhouse Blues“; pjesma s tada novog albuma “Morrison Hotel”, koju su fanovi dakako vrišteći dočekali. Ipak, pjesme izvedene na koncertu uopće se ne fokusiraju na album. No ona koja je itekako vrijedna spomena jest iznimno rijetko izvođena “Away in India“, tipična pjesma psihodeličnog rocka, uobičajenoga za The Doorse, u kojoj Morrison polako napušta do nje prevladavajući blues i otpočinje šamanski melodični polurecital, što je vidno cjelokupnu publiku prebacilo u trans koji se nastavio i u “Crossroad Blues“.

    Međutim “Universal Mind“, rock-blues balada, smiruje situaciju i osjeća se jadikovka kralja guštera Kriegerovom instrumentu. Jako su zanimljivi ali i podjednako bizarni zvukovi i smijeh publike iz koje na trenutke dopire smijeh nalik Jokerovom, na što se, vrlo vjerojatno nenamjerno, bend ironično našalio sa “Someday Soon“, tijekom koje se nitko nije pretjerano glasao, vjerojatno što je Morrison obavijen morbidnom melodijom poručivao: “I hate to remind you, but you are going to die… someday soon“. Pomalo i bizarno s obzirom na nemilu mu smrt godinu kasnije.

    When the Music’s Over” označava početak trećeg dijela, svojim 17-minutnim trajanjem tijekom kojeg se vokal u nekoliko navrata povlači dajući priliku Densmoreu, Kriegeru ali posebno Manzareku da preuzme trenutak psihodeličnim i hipnotičkim dionicama, na koje Morrison fućkanjem i proizvođenjem neartikuliranih zvukova sporadično intervenira.

    Osim toga, kroz ispjevanu improvizaciju publici daje priliku oglasiti se, a naposljetku jednakim prijelazom kao u prvom dijelu navraća do “Break On Though“, ali upravo to! Samo navraća i u jednominutnoj improvizaciji tek recitira tekst, nakon kojeg u još nevjerojatno kraćoj “Push – Push” upravo nabraja riječi, da bi se pozabavio nemirnom “The Soft Parade Vamp“, koja uz prethodne dvije pjesme zapravo čini novu kaotičnu, a opet kompaktnu cjelinu s “When the Music’s Over” u jednoj maloj 22-ominutnoj sagi.

    Napokon, u četvrtom se dijelu Morrison obraća publici šaleći se na svoj račun (sukobi s policijom, osiguranjem na ulazima i vlastitim ispadima poput povraćanja). S “Close to You” vraća se dobrom starom rock and rollu u potpunosti, no mana je mala vokalna distorzija u samoj snimci; glas mu je nešto tiši i na mahove prigušen instrumentima. Ali odlično je upravo dvoglasje u to duetu s Kreiegerom.

    Za sam kraj je ostavljena himna The Doorsa, neizostavna tada a ni danas u njihovom kontekstu – “Light My Fire“, naravno, u svojoj fantastičnoj 11-minutnoj izvedbi koja ne treba pretjeranu analizu te se kao i uvijek, Morrison za kraj raspojasa pokličima koji dodatno rasplamsaju strasti, a baladi je kraj. Važno je spomenuti i poziv publici na festival koji se održavao ispod njihove dvorane, za koji napominju da je besplatan.

    The Doors – “Live in Pittsburgh 1970” definitivno je kompilacija ovog benda koja će zauzeti važno mjesto u glazbi kao antologijski koncert benda s više lica. Pjesme su digitalno očišćene te je zvuk doveden gotovo do savršenstva i s dobrom reprodukcijskom opremom, svakim ćete se slušanjem sve manje fokusirati na Morrisonov vokal, a više na instrumentalnu izvedbu.

    Osim toga, odličan su raritet i pjesme koje dotad nisu nikada uživo izvodili, tako da će svaki pravi poznavatelj i ljubitelj The Doorsa na više razina biti zadovoljen ovom kompilacijom koja dokazuje kako je njihovo vrijeme bilo daleko ispred našeg, a glazbeno iskustvo puno bogatije i iskrenije.

    Muziku podržava