Vlatko Stefanovski: Virtuoznost s emocijom i mjerom

Možda zvuči nevjerojatno, ali prošlo je već četrdeset godina od izdavanja prvog albuma tadašnjeg čuda iz Skopja, benda Leb i Sol, koji su se samim svojim pojavljivanjem na sceni odmah pozicionirali u sam kvalitativni vrh tadašnje rock scene u državi, a koji je svojom fuzijom rocka, jazza i makedonskog ethna osvojio srca publike koja je od početka punila dvorane gdjegod da su nastupali, a isto tako i kritike koja nije štedila komplimente za ono što bend radi.

Bio je to bend koji je, rečeno nogometnim rječnikom, bio pokriven vrhunskim igračima na svim pozicijama, ali ipak je ponajviše zapamćen po lideru, gitaristu, pjevaču, autoru, Vlatku Stefanovskom.

Mladi gitaristički virtuoz izazivao je pažnju na svakom nastupu i dovodio publiku u delirij svojim solažama koje su u to vrijeme bile na više nego svjetskom nivou, a i sam jazz-rock tih je godina u svijetu, a i kod nas, živio svoje najbolje trenutke.

Bend vrlo uspješno djeluje do sredine devedesetih godina prošloga stoljeća, a nakon toga Vlatko se okreće solo radu i nizom odličnih albuma, od kojih su neki namjensko pravljeni za film ili balet, a neki u suradnji s prijateljem i još jednim istinskim virtuozom gitare Miroslavom Tadićem, dižu njegovu karijeru na jedan vrhunski nivo koji mu otvara sva vrata i sve dvorane na svijetu.

Četiri od šest desetljeća koliko živi na ovoj zemlji Vlatko Stefanovski svojim je radom i djelom te svojom gitarom jedan od najvećih ambasadora makedonskog folklornog izričaja, i od prvih taktova prvog albuma Leba i Soli do zadnjih taktova albuma koji je upravo pred nama, veliku većinu svoga rada posvetio je baštini Makedonije i svemu onoga divnog što je njena muzika dala kroz povijest.

Sam Vlatko kaže da mu je bilo potrebno samo nekoliko dana motivacije i inspiracije da snimi devet instrumentalnih dragulja u svom studiju “Esoteria”, a jedina vokalna interpretacija na albumu je suradnja sa starim drugom Radom Šerbedžijom u pjesmi “More sokol pie”.

Većinu pjesama na albumu Vlatko je već u nekim verzijama do sada izdavao, ili barem izvodio po svjetskim pozornicama, ali ove akustične verzije skupljene na jednom mjestu svakako će razveseliti i one ljubitelje virtuoznog sviranja koje je ovdje došlo do punog izražaja, ali moram reći da je ovaj put to urađeno stvarno s jednom pravom mjerom, da to sve ne bi otišlo u jednom krivom smjeru gimnasticiranja na gitari koje bi bilo samo sebi svrha.

Isto tako uživat će i oni ljubitelji istinskog makedonskog etna koji na jednom mjestu imaju mali svojevrsni “best of macedonian ethno” u izvedbi vrhunskog virtuoza.

“Bistra voda” je oduševljavala još u vrijeme Leba i Soli i albuma “Kalabalak”, “Makedonsko devojče”, “Dimitrijo, sine Mitre”, “Jano mori” i “Ogreala mjesečina” su već odavno postali evergreeni, “Pelistersko oro” i “Kasapsko oro” školski su primjeri makedonske folklorne tradicije, dok je “Zošto si me majko rodila” posvećena Stevi i Esmi Teodosievski, ljudima koji su, kao i Vlatko, uvelike zadužili makedonsku kulturu.

Jedini možda malo čudan izbor, ali vrlo lijep moment na albumu je pjesma “Uspavanka za Radmilu M.”, naslovna stvar istoimenog albuma Bijelog dugmeta iz 1983. godine, ali dobar dio karijere Vlatka Stefanovskog preklapa se s karijerom Gorana Bregovića pa ni to toliko ne čudi.

Naslovnicu albuma krasi slika Vlatkove majke Nade u ulozi Maše iz Tolstojeve drame “Živi leš” iz kasnih četrdesetih godina, a i ostali su se članovi familije Stefanovski bavili kulturom, uključujući i brata Gorana koji je često pisao tekstove za Leb i Sol, pa ne čudi Vlatkov izbor onoga čime će se baviti u životu ako se zna u kakvom je okruženju rastao.

Davno su prošli dani kada je mladi Vlatko Stefanovski kuhao žice da bi dobio poseban zvuk svoje gitare, da bi nam danas, kada je ne samo stariji nego i mudriji, a posebice iskusniji, isporučio jedan vrlo dobar i topao album na kojemu virtuoznost susreće emociju.