together PANGEA
Badillac
Datum izdanja: 21.01.2014.
Izdavač: Harvest Records
Žanr: Garage Rock, Punk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Otkako su objavili prvijenac “Jelly Jam” 2010. godine, trio together PANGEA, na obostrano oduševljenje, ‘regrutira’ obožavatelje okupljene oko punk rock i ‘do it yourself’ scene kalifornijskog Instituta za umjetnost.
Unutar dotične zajednice, popularnost grade frenetičnim sviranjem na kaotičnim studentskim zabavama i distribucijom snimljenih kazeta i EP-a. Za indie etiketu Burger Records, 2012. godine objavljuju drugi album “Living Dummy”, što im otvara vrata za suradnju s glazbenicima kao što su Black Lips ili Ty Segall.
Zamjerki bi vjerojatno bilo manje da ovdje ne govorimo o sposobnosti uspješne prilagodbe na stvaralaštvo vlastitih glazbenih uzora, o nadahnutim interpretacijama enciklopedijskih rifova, gdje su dopadljivost široj publici i profit važniji od kreativne dosljednosti benda together PANGEA. Vrijedi istaknuti da trio dokazuje snalažljivost i izvan strukture punka, što se očituje u izraženijoj upotrebi akustične gitare ili usne harmonike. U odnosu na prethodna izdanja, stihovi ne doživljavaju veću transformaciju, i dalje bilježe tragove cinizma, ironije i melankolije.
Međutim, to “Badillac” još uvijek ne čini inovativnim djelom, već drskom interpretacijom specifične epizode iz povijesti rock glazbe. Nedostaje mu razlikovno obilježje, budući da je sačinjen od prepoznatljivih, a već recikliranih melodija, uronjen u intertekst popularne kulture. Općenitost i ‘nesvjesno’ preuzimanje obilježja uzora, bez većih autorskih intervencija, naprosto narušava kredibilitet ovih glazbenika. Ako together PANGEA ne želi završiti u crvotočini zaborava, ako želi ostaviti trag među mnogobrojnim sličnim bendovima današnjice, morat će bolje razraditi viziju daljnjeg kreativnog rasta.
“Make Myself True” i “Does He Really Care” neodoljivo prizivaju album “Veni Vidi Vicious” benda The Hives. “Depress”, s druge strane, zvuči kao hommage The White Stripesima. Živahna “River” predstavlja kombinaciju The Ramonesa i R.E.M.-a, osobito ako se sjetimo pjesme “It’s The End Of The World As We Know It (And I Feel Fine)”.
Naslovna “Badillac” i “Offer” koketiraju sa zvukom The Pixiesa, a akustična “No Way Out” donosi lirske krajolike u maniri Johna Frusciantea. Niz sastavljen od “Sick Shit”, “Cat Man” i “Why” odaje priznanje bendovima kao što su Nirvana, The Smashing Pumpkins i The Jesus And Mary Chain.