Vjeran retro psihodelični zvuk

    1187

    Papir

    Papir III

    Datum izdanja: 11.02.2013.

    Izdavač: El Paraiso Records

    Žanr: Psychedelic, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Papir III.I
    2. Papir III.II
    3. Papir III.III
    4. Papir III.IIII
    5. Papir III.IIIII

    Skandinavci su, s razlogom, postali sila u rocku. Nakon što su Šveđani iz Graveyarda, Horisonta ili Witchcrafta zauzeli svoja mjesta na svjetskoj blues rock, hard rock i stoner rock sceni, psihodeličnom i progresivnom rocku u velikoj mjeri svoj doprinos daju Danci.

    Kao što je Causa Sui svojim izdanjima (osobito Summer Sessions) osvježio sjećanja na psihodeliju ’60-ih, u stopu ih prate sunarodnjaci iz Papira. Iako još nisu dosegli razinu Cause Sui, svakim novim izdanjem zvuče sve bolje. Gitarist i vođa Cause Sui, Jonas Munk, velikodušno je pristao producirati i ovaj album, čime je “Papir III” zadržao kvalitetu zvuka svog prethodnika, “Stunduma”.Papir III” potpuno je instrumentalan album, ne gubi zamah koji hvata na samom početku albuma zaraznim riffom Nicklasa Sorensensa, koji se proteže pjesmom “Papir III.I”. Uvodnom pjesmom, Papir daje naslutiti kako se radi o albumu s jakom ritam podlogom koja otvara velike mogućnosti raznim solažama, idejama i prijelazima, kao što i jest slučaj u jamovski orijentiranim izdanjima. “Papir III.II” zanimljiva je stvar, pokretana jednostavnim dionicama basa Christiana Bechera Clausenija i Sorensensove gitare, koje prati netipični ritam bubnjeva. Fantastična karakteristika progresivnog rocka je ta što nikada ne možete znati u kojem smjeru vas vodi, što je slučaj u ovoj pjesmi. Nakon šest minuta postupnog napretka osnovne ideje, “Papir III.II” vješto prelazi u prvo mini-finale albuma u stilu suvremenika iz Radio Moscow.

    “Papir III.III” ambijentalna je, umirujuća, post-rock pjesma, zbog čega ju je možda trebalo sačuvati za neko srodno izdanje. Unatoč dobroj ideji, svojom snagom se ne uklapa u dinamiku albuma: pored ostalih pjesama na albumu zvuči mlako. Sljedeća pjesma, “Papir III.IIII”, građena je na kontrastu između neprirodne teme basa i ugodnih dionica gitare. Svojim razvojem i netipičnom ritam sekcijom podsjeća na uratke iz psihodelične radionice Beatlesa ili Creama.

    Kako instrumentalni albumi ovog tipa jednostavno ne mogu bez 15-minutnih progresivnih ostvarenja, album je zatvoren upravo jednim takvim. Slušajući početak posljednje pjesme na albumu, treba pohvaliti bubnjara Christoffera Brochmannsa koji se zaista pametno prilagodio svakoj pjesmi. Mijenjajući svoj stil, ovisno o pjesmi, najzaslužniji je za izbjegavanje osjećaja ponavljanja kroz album. Iako se pjesme same po sebi razlikuju, jednoličnim ritmom lako su mogle biti svedene na zajednički nazivnik, što s ovako osebujnim bubnjarom nikako nije postao slučaj.

    Muziku podržava

    “Papir III” kvalitetan je album koji odskače od novih razvikanih izdanja psihodeličnog rocka, jer se vjerno vraća vremenima kada je taj žanr bio na svom vrhuncu. Za razliku od mnogih modernih, uspješnih glazbenika na sceni psihodeličnog rocka, Papir se orijentira glazbi namijenjenoj užim masama, bez potencijalnih radijskih hitova.

    Jedina veća zamjerka ukupni je dojam koji album ostavlja: bend koji na trenutke doseže Santanu, The Grateful Dead ili Quicksilver Messenger Service, ne bi se trebao bojati tih dosega. Drugim riječima, ostavljaju dojam kako ukupno nisu dali sve od sebe, što je za bend ovakvih mogućnosti velika šteta. Vjerujem i nadam se kako će nastaviti napredovati, jer potencijal imaju, preostaje samo neko veliko izdanje, koje željno iščekujem.

    Muziku podržava