Vječni lov za Elvisom i ostalim herojima

    2709

    Robert Mareković

    robert.mareković@fantomi-swingers.hr

    Datum izdanja: 26.10.2011.

    Izdavač: Aquarius Records

    Žanr: Pop, Rock, Rockabilly, Swing

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Iza zatvorenih vrata
    2. Mercedes crni kabriolet
    3. Pivo, konjak, štok
    4. Bijeli Cadillac
    5. Ljubi ljubi me
    6. Slomit ću ti srce
    7. Ljubav i moda
    8. Ako jednog dana odeš
    9. Sretan rođendan
    10. Ljubi me polako
    11. Martina
    12. Piđama mama
    13. Ima nešto u tvojim očima
    14. Tvoje ruže opet cvjetaju
    15. Sretan Božić svakome

    Zasigurno se na hrvatskoj glazbenoj sceni ne može naći netko sličan Robertu Marekoviću, popularnom Mareku. Godinama već tjera svoj film i pokušava na sve moguće načine oživjeti davno zaboravljenu glazbu.

    (Pre)često ga se shvaća neozbiljno, za što je najvećim dijelom kriv
    upravo on sam jer teško je očekivati da će ljudi imati drugačiju sliku o
    nekom tko pjeva “Duda, Duda, Duda, Dudica” ili neku sličnu melodiju
    koja djeluje jednostavno djetinjasto.Pred 20-ak godina Marek je odjednom postao predvodnik tada bujajuće hrvatske rockabilly scene kojoj su njegovi Fantomi pripadali više po imidžu i modi, nego po glazbi. Fantomi su se tada probijali hitovima poput “Sretan rođendan” ili “Ima nešto u tvojim očima” i dobivali su sve više mainstream pop publike, ali su istovremeno nalazili na negodovanje rockabilly scene.

    Fantomi su se nakon nekoliko albuma raspali i Marek se upustio u još riskantniji, ali ipak malo ozbiljniji projekt zvan Swingers. U njemu je reprizirao formulu pop rockabillya, ali s dodatkom swinga, twista i ostalih žanrova koji su se razvili pretežito pedesetih godina dvadesetog stoljeća, ali i ranije. Na ovoj kompilaciji nema možda i najvećeg, a stvarno odličnog hita Swingersa “Jabuke i trešnje” jer ovo je skup Marekovih autorskih djela, dok je spomenuta pjesma obrada Robićeve uspješnice.

    Muziku podržava

    Možda je i to najveći problem Marekovića i njegovih bendova. Ovaj pjevač djeluje često kao odličan interpretator raznoraznih žanrova pop glazbe, ali ipak malo manje dobar autor pjesama,. No, njemu je to manje važno. On živi život na svoj način, baš kao što je njegov idol jednom pjevao, a uzori su mu i nepresušna inspiracija u glazbenom smislu. Nije tajna da Marek voli Elvisa, ali zanimljiva je ta ‘ljubav’ i ‘opčinjenost’ prema Kralju koju on pokazuje svaki dan. I što je najvažnije, on to misli ozbiljno i iskreno.

    Ova se kompilacija sastoji od 15 pjesama, a sve ih povezuje samo činjenica da se kao autor ili koautor pojavljuje Mareković. U ostalim stvarima pjesme se podosta razlikuju. Žanrovski tu ima svega: popa, rocka, rockabillya, twista, swinga… Također, nema neke povezanosti ni po godinama nastanka pjesama jer kompilacija objedinjuje praktički sva Marekova djela posljednjih 20-ak godina.

    Najveći highlight, kao uostalom i kod svake Marekove kompilacije, pjesma je “Pivo, konjak, štok” koja još nije dobila svoju rock(abilly) nasljednicu što se tiče opijanja rockera koji ne žele lomiti čaše, već im je na pameti kako izbjeći legitimaciju policije. Nažalost, ovdje se pojavljuje u verziji Swingersa koja nema tu ‘agresivnost’ u sebi. Također, “Ako jednog dana odeš” zaista je predivna balada i odlično je što je našla svoje mjesto na ovoj kompilaciji. Sljedeće svijetle točke su “Sretan rođendan” i “Sretan Božić svakome“, ne zbog visoke umjetničke kvalitete, već zato što zbog svog slavljeničkog sadržaja uvijek imaju visok komercijalni potencijal.

    Iza zatvorenih vrata” i “Ima nešto u tvojim očima” nisu uopće loše pjesme, a posebna priča je “Pidžama, mama“. Pjesma pomalo glupog naslova i jednako takvog refrena zapravo je instrumentalno odlična, a vuče na Elvisovu verziju Berryeve “Promised Land” te je možda i najčišći primjer pravog rock’n’rolla na ovoj kompilaciji. Barem dok ne počne refren…

    Što se tiče slabijih momenta, to su sigurno “Ljubi, ljubi me” ili “Ljubav i moda“, dok je “Ljubi me polako” pomalo svadbena pjesma i nije bilo baš neke potrebe za njom ovdje. Zanimljivo da najslabija rješenja imaju neku ‘ljubav’ u naslovu, tako da bi Marek ubuduće mogao razmišljati i o izbjegavanju te riječi. U naslovu, naravno.

    Robert Mareković vjerojatno će do kraja karijere ustrajati u svom glazbenom izričaju i to je iznimno pohvalno. Bili to neočekivani dueti, korištenje neobičnih instrumenata ili jednostavno skakanje iz žanra u žanr, nekako će se uvijek vidjeti njegov potpis i gotovo će ga svatko moći prepoznati. A nadajmo se da će do kraja karijere i pjevati “Pivo, konjak, štok” na koncertima jer ta pjesma to i zaslužuje.

    Tekst: Dino Brumec

    Muziku podržava