Viva Glorio postao naš slučaj

Zagrebačku skupinu Viva Glorio sačinjava ista ekipa ljudi koji su u osamdesetima djelovali pod kontroverznim imenom Trobecove krušne peći. Pjevač Darko Begić, gitarist Damir Kolarec, basist Mario Barišin i bubnjar Gordan Dorvak nakon ponovnog okupljanja nisu se, za razliku od mnogih ‘reunionista’, odlučili na recikliranje starog materijala i razmišljanja, već su projektu Viva Glorio pristupili s drukčijim, aktualnijim svjetonazorima.

I dobro je da je tako, da se nisu tražili u osamdesetima, jer vrlo često smo svjedoci kako završavaju pokušaji ‘povratka u prošlost’ – uglavnom totalnim krahom. Jer, pravila i propisi iz osamdesetih danas jednostavno ne prolaze. Da prolaze onda bi i priča ‘imati tijelo s fizičkim i umnim predispozicijama dvadesetogodišnjaka i iskustvom pedesetogodišnjaka’ imala svoje čvrste temelje.

Tako nešto je neizvedivo i dobro je da se priroda pobrinula da bude tako. Zato je bolje izbjegavati o tome i razmišljati, a kamoli to pokušavati sprovesti u djelo. Otprilike takvim razmišljanjima vjerojatno su se držali dečki iz Viva Glorio prilikom skladanja ovog materijala, pa su napravili album koji nije u potpunosti vezan uz ono što su radili prije dva desetljeća i koju godinu više.

No nije da se Viva Glorio baš u potpunosti razlikuje od Trobecovih krušnih peći. Zanemarimo li neke sitnije detalje, najvažnija poveznica im je rock ‘n’ roll, i to njegova dosta snažna i glasna varijanta.

A kada se priča o rocku, tu najvažnije mjesto oduvijek pripada gitarama pa je takav slučaj i ovdje. Njihovi su riffovi, kao i cjelokupna izvedba, izuzetno snažni, agresivni, skoro pa divlje moćni, razorni i rekao bih da u većem dijelu preuzimaju primat također vrlo utjecajnim vokalima.

Kao i u slučaju gitara i pjevanja, i sound bubnjeva i baseva osjetno je agresivniji nego što smo to navikli čuti od ovih, uglavnom ritmičkih instrumenata. Čitao sam da se u opisu njihove muzike koristi i izraz ‘atomski rock ‘n’ roll’, što ju možda i dosta precizno dočarava.

Vezano na sound, treba reći da je u kompletu vrlo kvalitetan, što je također jedan od bitnih temelja kompletnosti muzičkih djela. Čist je, jasan i direktan, što znači da je produkcija izuzetno korektno napravljena.

Za takvo stanje stvari zaslužni su producenti Damir Kolarec i Andy Gill (Gang Of Four, Red Hot Chili Peppers, The Stranglers, Michaleom Hutchence (INXS), Robert Plant, Dave Gilmour…), dok je završni mastering radio Davorin Ilić.

Brzinski gledano, ili bolje reći slušano, pjesme bismo mogli podijeliti u dva dijela. Prvi dio albuma uglavnom su srednjeg i sporijeg ritma s pojačanim naratorskim vokalnim angažmanima, dok su one u drugom dijelu nešto brže, doduše ne i prebrze i ne sve, a sadrže puno više pjevačkih dijelova. No bez obzira na promjene ritmova, koje nisu ‘dramatične’, osnovne karakteristike nalaze se u svim pjesmama u podjednakim omjerima.

Također, najveći dio materijala sadrži i harmoničnu melodioznost, koja nije ozbiljnije ugrožavala sveprisutnu agresiju. “Moj slučaj” i “Lassie“, čija je ‘engleska’ verzija bonus track, ponajbolje su pjesme iz prvog, a “B.B.“, “Mama“, “Vuk” i “Dispareunija” iz drugog dijela albuma.

Nakon što sam imao priliku vidjeti njihov nastup na zagrebačkom Vip INmusic festivalu, gdje su me svojim nastupom ugodno iznenadili, moram reći da od Viva Glorio nisam očekivao loš album. Kao što su ugodno iznenadili i s načinom njegove distrubucije.

On je, naime, dostupan preko službene stranice benda i to po vrlo zanimljivoj i prihvatljivoj cijeni od 39,90 kuna. Što je iznos koji je i više nego opravdan trošak za ovaj album.