Visoke ambicije donijele samo polovičan uspjeh

Nakon kolaboracije članova The Nationala i Menomene (Pfarmers), došao je red i na onu The Nationala i Beiruta, točnije Scotta i Bryana Devendorfa (The National) i Bena Lanza (Beirut).

Naziv benda je LNZNDRF i objavili su ove godine istoimeni album. Zvuk Pfarmersa je više vukao na stranu Menomene, dok je onaj LNZNDRFA više na strani The Nationala, ali ipak ne potpuno. Budući da se radi o gitaristima The Nationala, nimalo ne čudi činjenica da su uprave gitare u prvom planu kod LNZNDRFA, no naginju više post-rock zvuku negoli indieju The Nationala.Stilski se ovaj bend može okarakterizirati kao post-rock s laganim utjecajima post-punka i space-rocka. Dečki su više inzistirali na prodornosti zvuka i upečatljivosti gitara pa tako imamo osam numera koje sve redom liče jedna na drugu, ali nije to u konačnici loše. Kao da smo dobili malo pomaknutiji The National u smislu da je LNZNDRF eklektičniji i iskričaviji. Nema na albumu potencirane melankolije kao kod The Nationala, ali ni gypsy stila Beiruta, nego je riječ o nečemu drugačijem od matičnih im bendova.

Tražeći svoj glazbeni izričaj koji bi ih izdvojio iz mora sličnih bendova, LNZNDRF su posegnuli za čudnim miksom post-punkovskih riffova, psihodeličnih distorzija i space-rock aranžmana.

Rezultat je jedno pristojno izdanje, ali mogli bismo reći da su ambicije bile visoke, no ne i realizirane.

Uvodna “Future You” je zanimljiva numera koja je ujedno i najduža na albumu i to joj je mana. Inače su sve pjesme podužega trajanja što je moment post-rocka pa se pomalo istroši poanta do kraja pjesme.

Sljedeća “Beneath The Black Sea” je najuspjelija jer je spojila sve elemente koje je bend pokušao stopiti u ovaj album. Zabavnog refrena i eklektičnoga zvuk najbolji je indikator tog pomaknutog The National momenta.

Mogli bismo izdvojiti i “Hypno-Skate” koja je, kako joj i naziv kaže, gotovo hipnotizirajuća zbog ponavljanja jednog obrasca zvuka koji na kraju ne dosadi, nego je upravo dobro odmjeren.

Osim ove tri stvari i zaključne “Samarra“, što je dakle polovica albuma, ostalo je prosječno i pomalo pretenciozno jer ipak nisu uspjeli svaku stvar dovesti do dobrog rezultata.

Tako imamo “Kind Things” koja je prilično neuspio eksperiment i “Monument” koja odskače od koncepta albuma. LNZNDRF je bend s potencijalom koji je pokušao ispričati priču-eksperiment i tu donekle uspio, a s druge strane, ipak smo očekivali dosta više od njih.