Alabama Shakes
Sound & Color
Datum izdanja: 21.04.2015.
Izdavač: ATO Records
Žanr: Rock, Soul
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Jedan od američkih bendova s najvećim hypeom posljednjih godina je Alabama Shakes, blusersko garažni rock bend s iznimnom frontmenicom Brittany Howard.
Odličan prvijenac “Boys & Girls” skrenuo je pažnju na njih, a sama Brittany je svojim izvedbama podsjetila na legendarnu Janis Joplin, pa uopće ne čudi što je bend vrlo brzo katapultiran u elitu. Nekoliko vrsnih singlova su svakako pomogli tome, ali ipak glavni adut im je bio retro zvuk koji je očito još uvijek vrlo popularan.
Zanimljivo je reći da u intervjuima Brittany često napominje da nema pojma kakvu muziku njen bend svira, a “Sound & Color” najbolje to dokazuje. Mislim da nisu mogli odabrati bolji naslov za album jer ovdje dobivamo cijeli panton boja i zvukova, toliko retro, a toliko moderno.
Već u uvodnoj “Sound & Color” bend nam se prezentira u potpuno novom zvuku, pomalo u elektronskom soul chill-out sa zanimljivim dionicama udaraljki (ksilofon), a slijedi je podjednako čudnjikava “Don’t Wanna Fight” u kojoj zvuče kao Kings of Leon sa željom biti TV On
The Radio. Ovo su ujedno i dvije naslabije pjesme albuma, a minus albumu
ide i numeri “Gemini” gdje je previše tog sintetičkog, pa nemamo dojam
da je to isti benj pjesmi ništa ne nedostaje i u svojem žanru bi bila sasvim solidan uradak.
Bolji dio albuma započinje s trećom “Dunes” gdje počinje vokalni spektakl Brittany koja ne ispušta više ništa iz svojih ruku. Upravo ta izražajna i vrlo karakteristična interpretacija i daje najbitniju razliku između nekog američkog barskog benda (vjerujem da takvih tamo stvarno ima na pretek) i svjetske rock atrakcije.
Nakon tog dolazi nekoliko soul ili zaigranih rock stvarčica, a vrhunac cijelog albuma, a mogao bih slobodno reći i njihove dosadašnje karijere dolazi s pjesmom “The Greatest” koja je jednostavno perfektna. Djelomično me podsjetila na prošlogodišnji album Benjamina Bookera, ali Alabama Shakes su to začinili na još bolji način. Ponegdje vrlo mirna i romantična (posebno u prvom refrenskom dijelu gdje pjeva “Be my baby“), a u većini slučajeva potpuno nabrijana i luđački manijakalna… S takvim stvarima je potpuno jasno zašto se o Alabama Shakesima priča većinom samo u superlativima.
Ako se netko pita kako će glazba u budućnosti zvučati, koji će bendovi postati megapopularni i zamijeniti ove sadašnje, vjerujem da nećemo imati problema s time skroz dok postoje bendovi poput Alabama Shakes. Bend jednostavno ima sve što treba za uspjeh, moćnu i karizmatičnu frontmenicu, zanimljive gitare i pjesme, dozu eksperimentalnosti koja na ovom albumu i nije najbolje sjela, ali ima vremena i za to.
Ako bi albumu izbacili uvodne dvije stvari i nadodali još poneku pjesmu koja bi odgovarala središnjici albuma, tad bi album “Sound & Color” bio novo remek-djelo u modernom indie rock svijetu, ali ovako je dojam umanjen, pa ostaje na slušatelju da li će preskočiti te pjesme i odmah doći na one prave stvari jer počevši od treće skladbe, pravi rock’n’roll vrtuljak počinje, a osim “The Greatest”, tu je barem još pet-šest stvari koje bi mogle biti izdane kao singlovi (a nisu do sad), ponajprije “Shoegaze“, miks Adele i Arethe “Miss You” i “This Feeling”.