Veliko pojačanje za američku folk scenu

Na prošlogodišnjoj europskoj turneji, Marissi Nadler pratnja je bila kantautorica Jess Williamson.

Malo tko je čuo za nju izvan uskih krugova u SAD-u, no aktualnim albumom “Heart Song”, mlada bi glazbenica mogla privući pažnju na sebe. Nastup u Zagrebu bio je dojmljiv u svojoj skromnosti i jednostavnosti i vidljivo je bilo da se radi o talentu.Jess dolazi iz Austina i svoj je prvi album, “Native State”, izdala 2014., koji je prošao prilično dobro kod kritike pa se sljedeće izdanje pažljivo iščekivalo. Prvo njezino izdanje uopće bio je EP “Medicine Wheel/Death Songs” iz 2011.Djevojka koja piše, pjeva i svira uvijek je osvježenje, tim više ako je usmjerena na folk i country izričaj. Jess Williamson neodoljivo podsjeća na Karen Dalton, Joan Baez, a od mlađih kantautorica na Joannu Newsom ili Cat Power s prvih izdanja, što nije čudno jer je na “Heart Song” surađivala s Larryem Craneom poznatom po radu na albumima Cat Power.

“Heart Song” intimna je pjesmarica, iskrena i dirljiva, na momente čak i desperantna. Ipak, nije turobna i teška što bi se možda dalo naslutiti. Pjesme su to ispunjene iskustvom djevojke koja ima istančanu percepciju i smisao za izražavanje doživljaja same sebe i svijeta oko sebe.

Jess zvuči iskreno i ogoljeno na svim pjesmama, koje imaju ispovjednički ton svrha kojeg je terapija i izlječenje. Tekstovi su intimni, bez velike referencijalnosti i citatnosti, praktički su mali monolozi u kojima Jess priča sebe i o sebi. Ta introvertiranost nije potpuno lišena drugosti jer se Jess dotiče nekih zajedničkih toposa mladih ljudi kao što su sazrijevanje, pitanje identiteta, odnosa s drugima, snalaženja u svijetu pa sve do neizbježne ljubavne tematike.

Album otvara “Say It” što simbolički najavljuje ispovjedni ton albuma i potrebu za komunikacijom. Gitara je u prvom planu, a vokal intenzivniji nego na većini ostalih stvari. Nešto hauntološko izvire iz naslovne “Heart Song“, koja najbolje pokazuje koliko je folk Jess Williamson ujedno jednostavan i direktan, dok je s druge strane pomalo goth i misteriozan.

“See You In A Dream” ritmična je i iskričava te produkcijski najuspjelija, dok je završna “Devil’s Girl” autobiografska u potpunosti, na kojoj Jess progovara o intimnim i osobnim stvarima na dirljiv način. “Maybe I’m just a devil’s girl” stih je kroz koji progovara dihotomija koja prevladava u Jessinoj glazbi, odnosno podvojenost jednostavnosti i hermetičnosti, neposrednosti i zatvorenosti.

Jess Williamson još je jedno veliko pojačanje američke folk scene te je ovim albumom pokazala svu raskoš talenta koji se tek treba razbuktati sljedećim izdanjima.