One Night Only
One Night Only
Datum izdanja: 01.01.1970.
Izdavač: Mercury Records / Universal Music
Žanr: Indie Rock, Synthpop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Started a Fire” bio je solidan i simpatičan prvijenac na kojem se isticala “Just for Tonight” dok je ostatak bio podosta slabiji, ali sve zajedno dovoljno dobro da bend opstane do svog drugog izdanja.
I gle čuda, drugi album dobio je ime po samom bendu “One Night Only” što je trebalo naznačiti malu promjenu u zvuku, što se i dogodilo jer danas bend zvuči kao vjerna kopija The Killersa. Dok Flowers i ekipa još uvijek odmaraju, sve više pretendenata cilja na njihovu poziciju, a One Night Only pošteni su kandidati jer su već piknuli i jednu veliku reklamu koja će im sigurno pomoći u daljnjoj karijeri.
Najbolji dokaz za to pjesma je “Forget My Name” koja se ničim ne razlikuje od stadionskog synth pop rocka The Killersa s natruhama U2, posebno u refrenskom gitarskom dijelu pjesme. Takve situacije sasvim su dovoljne da se mnoge curke napale na njih.
Inače, album (kao i mnogi drugi) ima odličan početak sazdan od niza hitova i potencijalnih hitova. Nitko ne može umanjiti radiofoničnost pjesama “Say You Don’t Want It“, “Bring Me Back Down“, “Can You Feel It” (koju je prepoznala Coca-Cola) i već spomenutu “Forget My Name”, ali albumu nedostaje cjelovitosti jer ostatak je ipak podosta tanji što se već osjeća u “Chemistry” koja je dosadna do bola.
“Never Be The Same” još je i gora jer pokušavaju jednostavnim klavijaturskim dionicama napraviti dramaturgiju, ali sve je to previše isforsirano i loše, pa bih im savjetovao da poslušaju malo radove Glasvegas da vide kako se to radi.
Pjesme koje se ubrajaju u čiste klišeje su “All I Want“, “Got It All Wrong” (uvod podsjeća na “I Drove All Night”) i tako redom sve do kraja jer za svaku imamo osjećaj da smo je već negdje čuli, ako ne u zadnjih desetak godina, tada negdje u još ranijoj prošlosti (najčešće u ’80-ima.). Do kraja valja izdvojiti i reprizu najvećeg hita “Just for Tonight” u verziji za 2011. To je tek toliko da se ima i peti hit na albumu, iako je on već podosta isfuran.
Ako je cilj napraviti nekoliko hitova a ostatkom tek upotpuniti album, One Night Only su uspjeli jer prve četiri pjesme dokazuju koliko zaraznu melodiju mogu složiti. Kada im se pridoda i odlično upakirana napumpana produkcija, čini se da su One Night Only budućnost svjetskog popa.
Ako nastave nizati hitove i na sljedećim albumima, možda bi se moglo i nešto izroditi iz njih, ali ipak ih ne vidim kao neki veliki bend u budućnosti jer ovakvih bendova ima napretek. Kada vidimo koliko je Keane pao kada su uključili synthove kao osnovu u svoje pjesme, jasno je da publika zna prepoznati proizvod od replike proizvoda.
U konačnici, kada oduzmemo sve loše stvari s ovog albuma, možemo reći da je One Night Only upotpunio još jednu glazbenu sezonu i uspio u namjeri da opstane još koju godinu. Ako sjedne još pokoja reklama poput one za Coca Colu, sigurno će prestići bendove tipa The Feeling s kojima ih je sada najlakše usporediti.