Veliki povratak kanadske dive

Vlasnica jednog od najljepših glasova današnjice, neosporna diva, Celine Dion, nedavno se predstavila glazbenom svijetu svojim novim, četrnaestim po redu studijskim albumom naslova “D’Elles“. Album krasi trinaest, u potpunosti na francuskom jeziku otpjevanih pjesama, te ovaj album svrstava među šest francuskih albuma koje je Dion, u svojoj vrlo uspješnoj karijeri objavila.

Stil karakterističan za Celine Dion (pop, soft rock) prisutan je i na ovom albumu. Malo je promjena u njezinoj interpretaciji i izvođenju pjesama u odnosu na njezin dosadašnji rad, barem na onaj kojim je većem dijelu publike poznata. Zahtjevne vokalne dionice i dalje krase glavninu pjesama, primjerice energična “S j’etais guelgu’ on“, a lakoća kojom izvlači i najteže dijelove naprosto je fascinantna.

Ono što posebno fascinira je i vrlo bogata i raskošna produkcija iz koje se vidi da se Dionova nije štedila za ovaj album. Pokazalo se da je to vrlo mudar potez jer album naprosto blista. Orkestaralne dionice kojima su pjesme dodatno obojane naglašavaju i ukazuju na dubinu pojedinih pjesama, primjerice osjećajna “Je ne suis pas celle” ili dramatična “Immensite“.

Zaljubljenost Celine Dion u klasiku dolazi do izražaja u pjesmi “La Diva“, gdje pjeva u imagiranom duetu s velikom Mariom Callas. Doduše, riječ duet ne treba shvatiti doslovno jer pjesma sadrži kratke isječke iz Puccinijeve “La Boheme”, koju je Maria Callas izvela davne 1956. godine u milanskoj Scali. Spojevi takvoga tipa, novo sa starim, tradicija s modernim, uvijek su me oduševljavali pa tako i ovaj put spoj pucketanja gramofonske ploče i drhtav glas Marie Callas s kristalno čistim zvukom Dionove zvuče jedinstveno i neponovljivo.

Među stvarno rijetke slabe trenutke ovog albuma mogu uvrstiti pjesmu pod rednim brojem 3. “A cause” neodoljivo podsjeća, osobito svojim uvodom, na singl i hit Erosa Ramazzottija “L’ombra del gigante”. Uzimajući u obzir način na koji je koncipiran ovaj album, način na koji su gotovo sve pjesme izvedene, “A cause” se svojim dance štihom tu jednostavno ne uklapa.

Album zatvara vrlo osjećajna i melodiozna “Bercause“. Otvorena glasom i klavirom, “Bercause” se postepeno gradi uključivanjem gudača te na koncu puhača. Lagana kao pero ova pjesma na vrlo suptilan način privodi kraju Celineininu francusku osjećajnu pjesmaricu.

Uz sam album na izdanju koje vam predstavljam valja obratit pažnju na još dva elementa, pakiranje i bonus DVD.

Zaista bih volio da vam mogu nešto više reći o samom dokumentarnom filmu koji se nalazi na DVD-u kao poseban dodatak, no na žalost ne mogu. Film je u potpunosti na francuskom jeziku, izuzev snimaka iz studija gdje Celine komunicira s ton majstorima na engleskom, te je meni jednostavno ne razumljiv. Na žalost opcija s engleskim ili bilo kojim drugim titlovima ne postoji.

Što se samog pakiranja tiče ono je vrlo raskošno. Sačinjavaju ga dvije vrlo debele knjižice od kojih prva sadrži tekstove pjesama te osnovne informacije o istima, a druga – vezana uz DVD – donosi nam fotografine sa Celininog photosessiona. Vatreno crvene kose, Celine Dion na fotografijama neodoljivo podsjeća na još jednu divu, ovaj put francuskog filma, zanosnu Brigtte Bardot. Slučajnost ili ne? Zaista ne znam, ali sličnost je očita.

Album “D’Elles” prije svega preporučujem svim pripadnicama ljepšeg spola, a onda i svim romanticima, sanjarima te ljubiteljima ljepih i nježnih melodija.