Veliki Lisin povratak

Dugo je trebalo čekati novi album irske kantautorice Lise Hannigan. Točnije, pet godina. I, napokon je tu “At Swim”.

Ova glazbenica počela je karijeru u bendu Damien Ricea, a solo je počela nastupati 2007. Već prvim album “Sea Sew” Lisa je privukla pažnju na sebe pa su uslijedile nominacije, nagrade, festivali i kolaboracije. Drugi album “Passenger” obavila je 2011., kojim je samo potvrdila svoj veliki talent.Tako velika pauza između albuma rezultat je osobnih previranja, preseljavanja, raskida veze i traženja vlastitog puta.No, tu je i moment odmora od pisanja i izvođenja jer si je Lisa htjela uzeti vremena da sagleda svoju karijeru i put kojim želi ići. Treći album, ipak, nije sasvim rezultat njenog velikog plana, nego je njegov začetak u pozivu Aarona Dessnera (The National) koji je izrazio želju da producira Lisin album. Dessnerov talent za pronicanje glazbene osobnosti i u ovom slučaju je uspio jer je “At Swim” pomalo drugačiji od prva dva albuma, malo mračniji, zreliji i bliskiji Lisinom karakteru.

Opsjednutost vodom i morem vidljiva je u većini Lisinih tekstova te je i sama izjavila da joj voda donosi mir i podsjeća na slobodu i čistoću. Vezanost uz element vode posebno je vidljiva na ovom albumu.

Kao prvo, sam naziv “At Swim” asocira na odvažnost ulaska u vodu, odnosno suočavanja sa strahom i onim nepoznatim. To je ujedno metafora za stvaranje albuma. No, s druge strane, također je riječ o prepuštanju da se izraze najdublje emocije i misli, što je Lisa tekstualno pokušala učiniti, i u tome uspjela jer svaka je pjesma kao stranica u dnevniku prepunom metafora, ali i jednostavnosti i čistoće izraza, što se također veže za vodu.

Drugo, voda je element misterije, fluidnosti, melankolije, sjete i tame. Sve to prožima ovaj album. Od naziva pjesama, koji doista djeluju mračno i melankolično, do tekstova koji to još više potenciraju.

No, “At Swim” nije mračan album jer Lisin vokal unosi kristalnu čistoću svojim zvonkim tonom koji je negdje na pola puta između folk i jazz vokala.

Treći moment vezan uz element vode je upravo vokal koji je fluidan, tajanstven i melankoličan, a opet tako prozračan, lagan i transparentan, kakva voda može biti.

Zanimljivost je da na ovom albumu Lisa prvi put svira bendžo, u pjesmi “Undertow“. Ova numera je najčistija od svih u smislu vokala, dok su “Ora” i “Fall” najveći hitovi albuma koji se izdvajaju sjajnim spojem sjetnog teksta i kristalnog vokala. “Ora” je gotovo pa bajkovita uspavanka s laganim klavirom i savršenom produkcijom.

“Prayer For The Dying” i “We The Drowned” najteže su i najmračnije pjesme na albumu koje zvuče gotovo dark folk u stilu Emily Jane White.

Pred sam kraj albuma nalazi se “Funeral Suit” koja balansira između svjetla i tame vodenog svijeta koji konceptualno okružuje priču albuma.

Lisa Hannigan je sjajna kantautorica i izvođačica s predivnim vokalom koji zvuči mitološki i bajkovito, a opet tako čisto i jednostavno. Albumom “At Swim” postavila je ljestvicu visoko za sve folk kantautorice jer je pokazala kako zvuči kvalitetan folk album bez pretencioznosti i kompliciranja, s najvećim osloncem na tekstove i vokal te zvuk koji osvaja na prvo slušanje.