Veličanstvena simfonija spokoja

    1185

    Serenity

    War Of Ages

    Datum izdanja: 22.03.2013.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Power Metal, Progressive Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Wings Of Madness
    2. The Art Of War
    3. Shining Oasis
    4. For Freedom’s Sake
    5. Age Of Glory
    6. The Matricide
    7. Symphony For The Quiet
    8. Tannenberg
    9. Legacy Of Thudors
    10. Royal Pain

    Povijest Serenitya započela je 2004. u austrijskom Tirolu, da bi do današnjeg vremena postali jedan od rijetkih bendova kojima je svaki album sve bolji od prethodnog.

    Posljednji uradak je četvrti studijski album “War Of Ages“, nasljednik “Death & Legacy” albuma iz 2011. godine. Nakon odlaska klavijaturista i tekstopisca Maria Hirzingera iz benda, Serenity se vratio s novim izdanjem, no Mario je ipak napisao tekst za pjesme “Shining Oasis” i “Wings Of Madness”, zajedno s Clementine Delauney (ex-Whyzdom). Clementine Delauney nova je članica na ovom zadnjem uratku, koja se kao ženska vokalistica pridružila pjevaču Georgu Neuhauseru, a njih dvoje zajedno čine zaista snažnu, savršeno uklopljenu vokalnu cjelinu.Serenity je zadržao sve ključne karakteristike njihove glazbe, grandiozne simfonijske orkestre, heavy ritmove, melodične vokale i sjajne zborove, odlično balansirajući između sve većeg broja simfonijskih elemenata i melodičnog metala. Georg Neuhauser u brojnim navratima zvuči kao Tony Kakko iz Sonate Arctice, iako je Serenityev zvuk nešto teži od Sonatinog, a u simfonijskim elementima i riffovima se, kao i ranije, primjećuje velika sličnost s Kamelotom, s kojima su i odradili turneju 2009. godine.

    Dakle, Serenity zvuči točno kako bi zvučao Kamelot da u njemu pjeva Tony Kakko i “War Of Ages” bit će još jedna poslastica ljubiteljima ovakvih bendova. Stihovi pjesama i pisanje nešto su se poboljšali od posljednjeg albuma, a na novom ponovno pjevaju o povijesnim vremenima i individuama, među kojima su sada Henry VIII, Napoleon ili Aleksandar Veliki, tako da bi se ovaj album mogao smatrati i polukonceptualnim jer slijedi povijesne teme i osobe. Što je i razumljivo kada se u obzir uzme činjenica da Georg Neuhauser završava doktorat iz povijesti.

    Muziku podržava

    Prvih nekoliko pjesama standardni su melodični uraci power metala, ali zbog toga ne zvuče nikako drukčije nego odlično. “Wings Of Madness” započinje divnom simfonijom i prerasta u snažne riffove i duple bas pedale zajedno sa sjajnim dualnim vokalima i refrenom visokog tona. U “The Art Of War” uvode zborskim pjevanjima, a ujedno je i jedna od boljih pjesama, jednako grandiozna kao i “Shining Oasis“, koja je orijentalno inspirirana, posebno u gitarskom solu i klavijaturama.

    Symphony For The Quiet” karakteristična je po laganom uvodom na pianu koji je kombiniran s pozadinskom simfonijom, nastavlja se brzom melodijom, te se u nastavku izmjenjuju brzi i sporiji tempo, a od svih stvari na albumu najviše podsjeća na neki od uradaka Kamelota, recimo u stilu “Epice“. “Tannenberg” je srednjeg tempa, pamtljiva, a lirski se usredotočuje na bitku kod Tannenberga između Rusije i Njemačke u ranom Prvom svjetskom ratu. “Legacy Of Thudors” još je jedna jednako zanimljiva, počinje a cappella uvodom srednjovjekovnog prizvuka, ali brzo prerasta u melodičnu, moćnu pjesmu s duplim bas pedalama i melodičnim gitarskim prijelazima.

    Čarobna kombinacija dvaju vokala Georga i Clementine zaista je pogodak, a sva magija njihove vokalne kompatibilnosti posebno dolazi do izražaja u pjesmama “Wings Of Madness”, “The Art Of War” ili u strastvenoj power baladi “For Freedom’s Sake“, čineći ih, uz “Shining Oasis“, najboljima na albumu. Produkcija je kvalitetna, grandiozna, bombastična i svaki se sloj čuje jednako dobro, čineći jako dobru glazbenu cjelinu. Simfonijski elementi samo su nešto laganije bačeni u pozadinu, ali s pravom namjerom, kako bi ipak gitare dolazile do izražaja čime se sprječava da se dobije još jedan sladunjav, nedovoljno moćan heavy produkt.

    Na albumu doista nema najslabije ili najgore pjesme koja bi se mogla izdvojiti kao takva, iako ima onih koje su rađene na provjeren način, te su time ponešto predvidljivije. Iako su Serenity, kako se čini, bitno podcijenjeni, fanovi koji ih prate i uživaju u njihovoj glazbi imat će priliku uživati u još jednom zrelom izdanju. Ocjenom je “War Of Ages” zaista blizu prethodnom albumu, definitivno jedan od najboljih, jer Serenity, kako se čini – ne može drukčije.

    Tekst: Ana Mihanović

    Muziku podržava