Veličanstvena priča

Izvrstan album. U te bi se dvije riječi najkraće moglo opisati osmo ostvarenje jednog od utemeljitelja power metala, Kai Hansena i njegovog Gamma Rayja. Kako su od “No World Order” prošle pune četiri godine, ovaj je album dočekivan s velikim nestrpljenjem, a nakon njegova izlaska, postalo je jasno da je vrijedilo čekati tako dugo. Odavno znana uzrečica da je vino bolje čim je starije, apsolutno se može koristiti i u slučaju Kai Hansena.

Strastveni, žestoki, agresivni, a istovremeno melodični heavy power metal, s kristalno jasnim Hansenovim vokalima, briljantnim gitarističkim izvedbama, kao nikad dosad atmosferskim bassevima, te mono i stereo bubnjarskim pedaliranjem, toliko je dobro ukomponiran, da djeluje gotovo nestvarno. A ukomponiravanje klavijaturističkih aranžmana (gost Axel Mackenrott; Masterplan), koji su na momente i ‘digitalizirani’, te zborskog pjevanja (Rudiger Beissert, Jussi & Falko), pomoglo je podizanju atmo ugođaja na još veću razinu od uobičajene.

Na ovom je super zrelom albumu do izražaja došlo Hansenovo ogromno iskustvo, može se reći i rutina, te se, uz stare, klasične power fanove, istovremeno mislilo i na mlađe, koji uživaju uz modernije power bendove tipa Edguy ili Freedom Call. Takav je razvoj situacije za direktnu posljedicu imao činjenicu da su sve pjesme potencijalni metal hitovi, pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na furiozne “My Temple” i “Fight“, sa pjevnim, zaraznim refrenima, zatim na “Strange World“, najkompleksniji naslov, koji u sebi ujedinjuje judasovske melodije, kreatorske thrash riffove, te ‘twin’ solaže kojih se ne bi posramili niti Iron Maideni.

Krasna pjesma je i “Hell Is Thy Home“, nad kojom bi se HammerFall trebali itekako zamisliti kada analiziraju korijene svoje glazbe, dok bi uz “Hell Is Thy Home”, Rhapsody, Angra i Kamelot trebali opetovano analizirati kome duguju ideje za dio svog repertoara. Završni ep “Revelation“, u svojih osam i pol minuta, na maestralan način privodi kraju veličanstvenu priču, koju su, uz Hansena, kreirali Henjo Richter (gitare/klavijature; Avantasia), Dirk Schlachter (bass), Dan Zimmermann (bubnjevi; Freedom Call).

Ovaj sjajan album apsolutno preporučam svim heavy i power metal fanovima, a meni je, uz “Somewhere Out In Space”, nešto najbolje što je Gamma Ray dosad napravio.