Važno je sudjelovati…

Parna je godina, a sa sportskog gledišta to znači da nas očekuju Olimpijske igre. Olimpijada, pogotovo ona ljetna, u cijelom je svijetu tretirana kao najveći sportski događaj, pa iako nikada nije imala, niti će ikada imati novčani karakter (mislim na novčane nagrade), već samo medalje i naravno besmrtnost u raznim sportskim leksikonima, svim je sportašima to natjecanje vrhunac karijere (svaka čast, ali meni su svjetska i europska nogometna prvenstva na prvom i drugom mjestu).

Dakle predstoje nam ljetne Olimpijske igre u Ateni, a kao svojevrsni uvod u njih, pojavila se i službena kompilacija tj. soundtrack punog imena “Unity Athens 2004 The Official Olympic Games Album“. Jednom davno je legendarni predsjednik Međunarodnog Olimpijskog Odbora Pierre de Coubertaine , veliki vizionar, čovjek koji je stvorio ono što danas nazivamo ‘Olimpijskim duhom’, i naravno jedan od najzaslužnijih za promociju, razvoj i ugled kakav olimpijada ima u ovim našim vremenima, izjavio onu čuvenu rečenicu: “Važno je sudjelovati, nije važno pobijediti!“.

Zašto sve to govorim? Zato jer mislim da možemo i ovaj soundtrack svrstati u kontekst te rečenice. Naime ima tu svega i svačega, ali nema nekog velikog hita koji će se pamtiti duže vrijeme. Šesnaest pjesama napravljeno je isključivo za ovu priliku, a zanimljivo će biti pričekati kraj Igara i vidjeti (odnosno čuti) hoće li se koja stvar od njih i dalje puštati na radio stanicama. Prevladavaju dueti, ili čak terceti, a najzanimljivija mi se čini suradnja na oko nespojivih američkih rapera Public Enemy i Mobyja u pjesmi “MKLVFKWR“. Također sasvim zadovoljavajuće zvuči i obrada pjesme “We Want Peace” Lennya Kravitza, koju on za ovu priliku izvodi sa afričkim glazbenikom Kadimom Al Sahirom.

Treba spomenuti i vrlo solidne suradnje Brian Enoa, Skin i Rachid Taha, i njihovu stvar “Still Standing”, kao i već prilično poznatu i dosta puštanu “Universal Prayer” Tiziano Ferra i Jamelie. S druge strane “Knockin’ On Heaven’s Door” u izvedbi Avril Lavigne čini mi se kao jedna od najlošijih obrada te stvari, a i zajednička izvedba Alice Coopera i Xzibita, siguran sam, brzo će se zaboraviti. Spomenimo još i da ova kompilacija “Unity Athens 2004” završava službenom temom nošenja olimpijske baklje (ovo je doslovce prevedeno), pjesmom “Pass The Flame“.

I na kraju konstatirajmo da Olimpijske igre u Ateni neće biti naravno upamćene po svome soundtracku, nego po sportskim dostignućima i rezultatima. I ako ste prvenstveno nogometni poklonik, ako možda preferirate više zimske sportove od ljetnih ili vam je Olimpijada u drugom planu, preporučam ipak da popratite ženska plivačka natjecanja kao i ženski odbojkaški turnir. Nećete požaliti. Skoro sam zaboravio na ženski skok u vis! Naprijed Blanka!!