Vatra je sa Zmajevima spremna za najveće

Svojim sedmim albumom s novim pjesmama grupa Vatra definitivno ulazi u arenu često osporavanog, no izrazito zahtjevnog srednjostrujaškog popa i spremna je na sučeljavanje s najpoznatijim izvođačima te grane glazbe.

“Zmajevi na vjetru” donose hit Vatrine karijere – “Tango” – a kao časna pratnja tu su “Jantar“, “Kraj”, “Saturn”, “Vedro” i naslovna pjesma.

Začini su na tragu grupa Muse, Kings of Leon, Coldplay, Depeche Mode te naravno U2, to je pop-muzika napisana i izvedena tako da je se nitko ne bi trebao sramiti – iako bih, da sam na mjestu članova grupe i da sam prošao sito i rešeto nastupa uživo (kao što nisam), o studijskim snimanjima ne bih uopće razmišljao.Svatko tko je bio na jednom koncertu ove grupe zna da je kilometraža od stotina raznih nastupa učinila svoje i da je Vatra koncertni bend izuzetne međusobne interakcije i energije, dovoljno jak da drsko nove pjesme premijerno objavi na live-albumu. To bi bila fina šamarčina dobrom dijelu glazbene scene koji manjak sviračke komunikacije skriva raznim studijskim i elektronskim điđa-miđama.“Zmajevi na vjetru” počinju kao zmajići na povjetarcu: “Mišolovka” i “Igle” su prisiljeni i neinspirirani dokaz za čangrizave dijelove publike koja jedva čeka da bendu nabije etiketu: “Prodali su se! Gotovo je!“. Pitki, suvisli i hitoidni “Saturn” ispravlja tu grešku, a “Kraj” ide korak dalje: pomalo neobično rješenje u vidu harmonike je leglo savršeno poput sudske presude jednoj hrvatskoj političkoj stranci, a grupi dalo malo dobrodošle diskretne egzotike.

Pjevač Vatre Ivan Dečak pokazat će na naslovnoj pjesmi da je slušao Pipse i Rundeka i zazvučati kao da se zarazno zadovoljno češka po trbuhu dok pjeva ovaj broj, a zaključna “Vedro” ostavlja slušatelja u pozitivnom zen-stanju, kada prolazak svake sekunde znači da ste sve više bliži općem unutarnjem miru.

Iako to već čine i sada, dobar dio ovih pjesama će nam u narednom vremenu dosađivati s radio-prijemnika. I uglavnom nećemo biti protiv da ih čujemo.