Vatra dobila suparnika za gradski derbi

    1554

    Progress

    Anamorfoza

    Datum izdanja: 21.01.2011.

    Izdavač: Progress

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Vukodlak
    2. Anđeli
    3. Ena
    4. Dio nas
    5. Novac
    6. Vječnost
    7. Kajem se
    8. Hej!
    9. Ana
    10. Sunce

    Male sredine često su zakinute u glazbenom svijetu jer se nema gdje svirati, a bez toga bend ne može nikako napredovati. Vatra je pokazala put da se može iz Virovitice krenuti u ‘bijeli svijet’, a Progress ih pokušava ‘slijediti’.

    Anamorfoza” je prvi album Progressa, a izdan je pod novoosnovanom diskografskom etiketom koju je bend osnovao za ovu prigodu. Ukratko, album je pravi rockerski, sa čistim melodijama, pod velikim utjecajem Vatre, ali ipak nijansu-dvije žešći. Ukupan dojam je solidan, ali i ništa revolucionarno i odviše interesantno.

    Tekstovi su posloženi na gotovo tipičnoj hrvatskoj shemi, malo ljubavi, malo politike i tako naizmjence do kraja albuma. Time je album dobio zanimljivo štivo koje nije za odbaciti, posebno u ova vremena mnogih prosvjeda gdje bi se mnogi mogli poistovjetiti s pjesmama poput “Novac” ili “Dio nas“. Ipak, ima tu i totalno ‘banana stihova’ koji smanjuju ukupan dojam, ali kako im je ovo tek prvi album, za oprostiti im je.

    Progress kroz većinu svog materijala pokušava svirati klasičan rock, a najbolje pjesme su im one kojima dodaju veću pop liniju. Tako najbolja skladba na albumu ispada “Vječnost“, zanimljiva je i “Anđeli“, dok je uvodna “Vukodlak” njihova totalna suprotnost što se glazbe i posebno teksta tiče (ne znam jesu li i oni skužili što su ovdje htjeli reći).

    Muziku podržava

    Vidjet ćemo što će vrijeme pokazati, hoće li bend biti jednako uporan kao i njihovi sugrađani iz Vatre ili će pokleknuti zbog lokacije stanovanja. Zasad je sve korektno, u granicama koje se mogu očekivati od nekog benda na debi albumu, ali i ništa više od toga.

    Kada se bend približi zvuku Vatre, tada ujedno i zvuči najsigurnije, makar i u ponekoj bjesomučnoj gitarskoj dionici (kao u npr. pjesmi “Ana“) nisu za odbaciti, pa se nadam da će im “Anamorfoza” pružiti sigurnost i inspiraciju za drugi album koji će razvaliti. Predispozicije su tu, sad samo treba poraditi na sviračkim i posebno spisateljskim finesama da se ne događaju tekstualni debakli kakvih ima ovdje (ponovno skrećem pažnju na uvodnu skladbu).

    Muziku podržava