Vanja Sky: Skoro pa vrhunski izvozni blues

Radije bih platio digitalnu krafnu nego digitalni album izvođača koji album prikači na Bandcamp (samo da bi se ime od strane medija dodalo virtualnoj glazbenoj sceni), a koji godišnje odsvira oko tri i po koncerta. Virtualne vikend glazbenike (a nije da ih nema) jednostavno ne mogu uzeti dovoljno za ozbiljno bez obzira koliko im uploadani sadržaj bio vrijedan divljenja. Ako sam osam sati dnevno odvjetnik, ja nisam glazbenik. Ja sam odvjetnik. Ako sam osam sati dnevno knjigovođa, ja nisam glazbenik. Ja sam knjigovođa, bez obzira kako se ja osjećao, bez obzira koliko lajkova za glazbeni trud po društvenim mrežama pobrao i bez obzira koju mi cifru Youtubeov brojač pregleda mog lyric videa izbrojao. Muzika nije ni Bandcamp, ni Facebook, ni Instagram. Muzika je pozornica, stage, bina. I nema tog marketinga virtualnih mreža koji bi zamijenio brendiranje imena nastupima uživo. Ili ima, samo što publika u tom slučaju, sad virtualna i ‘na struju’, postaje dosadna i za nastupe uživo manje zainteresirana?

Čemu ovakav uvod u recenziji jednog blues albuma? Zato što iza tog albuma stoji djevojka imenom Vanja Krbavčić a.k.a Vanja Sky i zato što taj album ta djevojka nije uploadala na Bandcamp već joj ga je objavila međunarodna prestižna diskografska kuća Ruf Records. I da, zato što u svrhu promocije tog albuma ona neće odsvirati tri i po koncerta u gradu u kojem djeluje nego će se otisnuti na turneju po Europi i uz malo sreće i po Sjevernoj Americi. Sasvim neloš glazbeni početak za osobu koja je gitaru prvi put u ruke uzela prije pet godina, odlučivši da će se u životu baviti isključivo muzikom. Tim više što Vanja, rodom iz Buzeta, dolazi iz Zagreba, gdje je za nju, pod umjetničkim imenom Blondie Widow, čvrsto vjerujem, rijetko tko čuo. Nije više ni bitno. Ako ne na domaćem terenu, Vanja će ostaviti trag na međunarodnom.

Ok, “Bad Penny” nije vrhunski album, ali za početak jednog obećavajućeg glazbenog putovanja više je nego dobar. Vanja ima skoro pa vrhunski blueserski glas. Karakteristična boja, hrapavost i sveopća snaga glasa temeljne su vrline njezina pjevanja. S kompozicijske strane, utjecaj velikih majstora poput Roryja Gallaghera ili Alberta Kinga više je nego očit i ako ćemo objektivno, ovdje se glazbeno malo toga novog otkriva. To je onaj klasični blues rock koji je iznimno pitak i koji surfa na tradiciji, a ne na trendu. A treba li tradiciju bluesa mijenjati? Ni pod koju cijenu. Blues nije trend, zato što ni život nije trend. To je sveprisutna stvar. Trendovi dođu i prođu, samo život šiba dalje. I dobra muzika poput bluesa skupa s njim. No, ipak.

Vanjina izvedba dvanaest blues rock numera uvjerljiva je i dolazi, koliko god to ofucano zvučalo, iz duše. To je dvosjekli mač. Muzika, naime, nije isključivo osjećaj. Muzika je i znanje. I ako netko misli da jedno isključuje drugo, taj u muzici propušta štošta. Ovo u kontekstu “Bad Penny” kažem iz razloga što albumu možda nedostaje barem jedna pjesma složenije strukture. To je majstorija koja se razvija i nekako čvrsto vjerujem kako će ova umjetnica znati nadmašiti samu sebe.

“Bad Penny” otvara istoimeni hit Roryja Gallaghera i odluka da album prvijenac krene s obradom logičan je potez uzevši u obzir da se ovdje radi o obvezi odavanja počasti onomu tko je zaslužan za odabir životnog poziva. Nakon hommagea, prostor se otvara Vanjinom materijalu koji obuhvaća raspon od vrckavih, plesnih ritmova do tiših, melankoličnih dijelova. Suptilna groove ritam sekcija dobra je podloga minimalističkom, ali efektnom radu blues gitare, lišenom beskrajnih pentatoničkih solaža, dok je zvuk dodatno obogaćen povremenim klavirom i prolomima Vanjinog slide-a.

Čitavim albumom dominiraju catchy melodije i svaka pjesma ima potencijal za zavlačenje pod kožu i nesvjesno pjevušenje. “Hit Me With The Blues”, “Low Down And Dirty”, “Married Man” i “Crossroads Of Life” možda su i najperspektivnije točke na “Bad Penny” – dovoljno dobri materijali za daljnje stručno usavršavanje, no samo će vrijeme pokazati koje će se pjesme uhvatiti za tkivo baze fanova.

Kad se stvar zbroji i oduzme, “Bad Penny” je itekako vrijedno izdanje i najefektnije ga je percipirati kroz prizmu samog stava umjetnika tj. umjetnice. Odmah nakog toga lakše je zaključiti s kim slušatelj u budućnosti može imati posla.