Uživajte u kavici

Ova kompilacija vodi nas preko oceana, u Južnu Ameriku i Afriku, gdje su nam domaćini zemlje u kojima raste i proizvodi se kava. Brazil, Peru, Uganda, Costa Rica, Havaji, Jamajka, Kuba… zvuče vrlo egzotično i već pri samoj pomisli na te zemlje zamišljam djevojke sa cvjetovima oko vrata (Havaji) ili crnkinje kako beru kavu.

Svaka od tih zemalja diše na drugačiji način: ima različita prirodna bogatstva, žive različitim ritmom i drugačije dišu. Ali, veže ih kava.

Da ne bismo previše maštali o životu u tim zemljama, pobrinuo se Putumayo. Ovaj album je kao stvoren za opuštanje, vrlo lijepe trenutke. Zamislite da ste na terasi lijepog kafića, sunce sija i grije vas, možda čujete i šum valova u blizini, osjećate povjetarac i uživate u okusu kave, one iz Južne Amerike. Mali raj na zemlji.

Već pri prvim taktovima početne pjesme “Gujaira Bonita” polako se otkrivaju latino ritmovi. Iako je pjesma pomalo nezanimljiva, nije loše za početak.

No slijedi pravo iznenađenje. Totalno posebna pjesma, mislim da još nisam čula nešto slično; kolumbijska pjevačica Claudia Gomez i “Soltarlo“. Ima neki posebno zanimljivi glas, zbilja pogodan takvom etno pjevanju. Pjesma je mrak jer je a capella, bekvokali daju dobar ritam i sve zajedno zvuči zbilja posebno.

Iako su sve pjesme na albumu zanimljive na svoj način, pogotovo jer svaka dolazi iz druge zemlje i nosi njena obilježja, svakako su neke puno upečatljivije od drugih.

Pjesma “Maria Lando” daje posebnu čar albumu. Pjeva ju poznata peruanska pjevačica Susana Baca. Sigurna sam da njeno pjevanje nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Pjeva sa strašno puno emotivnog angažmana, čisto i precizno, a zvuči elegično. Njen fini, baršunasti glas gotovo kao da miluje zrak kojim se širi melodija.

Pjesma je zanimljiva i zbog samog teksta, o djevojci Mariji koja samo radi i radi i u tome joj je zadovoljstvo, a vrlo je razgovjetan tekst tako da će svi koji i malo razumiju španjolski (gledali ste sapunice, zar ne?) dobro znati o čemu se radi.

Pjesma koja svojim salsa ritmom jednostavno ponese, iako je je zapravo riječ o tužaljci, je “Hanzvadzi” iz Zimbabwea. Perkusije su nenametljive, a melodija samo teče i vrlo brzo ulazi u uho. Instrumentalna pjesma “Esa Noche” izvodi se na gitari, onako kako to rade Meksikanci. Senzualno.

Malo neobična pjesma u kojemu se stalno ponavlja isti tekst, “Gabby Kai” s Havaja je strašno suptilna i čini se kao da je zvuk nježan poput vate. Drugačije.

Možda pravi ritmovi salse na kakvu smo navikli donosi posljednja pjesma “Este Son” s Costa Rice. Perkusije, zanimljiva brass sekcija i muški glasovi tipični za mariache koji pjevaju pod prozorom doista šire neko veselje i radost. A kako i ne bi, kada je i poznato da su ljudi tih krajeva sretni, bez obzira na životne okolnosti.

Čemu uopće spominjati koja je pjesma odlična, a koja je to malo manje? Svaka pjesma priča svoju priču, a svi izvođači pjevaju iz srca, što se može primijeti.

Kompilacija je odličan izbor za glazbenu pozadinu na druženjima ili jednostavnom uživanju u malim sitnicama života. Ne samo da ima odličnim pjesama, nego je album i edukativno zanimljiv jer pjesmama se doista odlično predstavljaju i zemlje i njihovi stanovnici svojim životnim pričama koje pjevaju.