Animals As Leaders
The Joy Of Motion
Datum izdanja: 24.03.2014.
Izdavač: Sumerian Records
Žanr: Industrial Metal, Progressive Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Tamo negdje od 2009. godine ono tehnički potkovano i nabrijano metal nebo ima jedno društvo koje je teško ne primijetiti u masi onih žestokih i muzički obrazovanih.
Bez ikakvih rasističkih aspiracija (iako, realno, tko ima negativne
primisli, interpretacija će mu uvijek ići u negativnom smjeru) još od
doba Jimija Hendrixa i pokoje iznimke u vidu Body Counta, ili pjevača
Sevendusta i Skunk Anansie, scena nije često vrvila afričkim pedigreom.
Animals As Leaders su čak i više od toga! Pored Tobina Abasija (punog imena Oluwatosin Ayoyinka Olumide Abasi), djeteta nigerijskih iseljenika u Washingtonu, u bendu je (u sve važnijoj i ravnopravnijoj ulozi) i Latinos Javier Reyes. A na aktualnom trećem albumu “The Joy of Motion” pridružio im se i bijeli (da bjelji ne može biti, kad smo već kod rasizma) – Matt Garstka, bubnjar koji im je unio novu dozu ljudskosti u njihov načitani, naučni, djentovski, uglađeni i simpatični progresivni metal. Do sada su bubnjevi bili isključivo (na prvom albumu) ili djelomično (na drugom albumu) isprogramirani…
A kad smo kod autora, zanimljivo je pročitati natpis “Sve pjesme Animals As Leaders, osim…” i onda nabroje 10 od ukupno 12 pjesama na albumu. Eto, kad se već bavimo mrvicu štreberskim bendom, budimo i mi malo štreberasti u picajzliranom analiziranju.
Je li radi bubnjeva ili nečeg drugog, ovaj album definitivno zvuči svježije i jazzističkije, pa čak i organskije. Naravno, ni to neće biti dovoljno da zakleti metalci prestanu komentirati je li to dovoljno divlje i žestoko da se stavlja u prog metal ladicu. “Another Year” bi im sigurno mogla ići na ruku kao najbezazlenija, najslušljivija i najpopastičnija stvar albuma.
Ali, kada čujete što likovi proizvode u tom gitarističkom duetu s ukupno 16 žica, postat će jasno zašto je ovdje zabranjeno ograničavanje žanrovima. Npr. virtuoznost i žestina “Crescent” ili pamtljiva melodija na “Physical Education” objasnit će sve. Ili recimo prog verzija Deftonesa na “Air Chrystalis“. Čudo!
Album je krcat pjesmama koje redovito imaju i jedno i drugo i treće. A što to točno? Za početak, lijepa kalifornijska popastična melodija kao kod Vaija ili Satrianija. Pa onda žestoki duboki metal riff, pa pokoja tema pjesme kao pobjegla iz špice neke emisije na TV kući B produkcije, pa slepanje po gitari kojeg se ne bi posramio ni lik koji snima Seinfeldove jingleove. Posebno na “The Woven Web“.
A “Ka$cade” će pokriti cijeli spektar čisto da se odmah na početku albuma vidi što znaju, što mogu i što se usude.
Dakle, brutalno školovani metal djent zvuk kojeg su odsvirali pristojni, samozatajni uglađeni nerdovi i geekovi. Eto, da se opet vratimo na negativne primisli – ovdje ih nije bilo. Kad se radi o ovakvom progresivnom pristupu muzici, svi smo mi nerdovi i geekovi!